Na nedavnom događaju u Istočnom Sarajevu, predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, iznio je kontroverzne i alarmantne komentare prema muslimanskoj zajednici, koji su izazvali veliku pažnju javnosti. Iako su njegove riječi izazvale veliku polemiku, do danas nije bilo odgovora od strane relevantnih institucija koje bi trebale reagirati na ovakve izjave. Dodikov govor mržnje usmjeren prema Bošnjacima koji kupuju stanove u Istočnom Sarajevu, nije naišao ni na odgovarajuću reakciju nadležnih institucija, iako se radi o ozbiljnom pitanju koje se tiče ljudskih prava i diskriminacije.
Njegove riječi, izgovorene pred publikom u Istočnom Sarajevu, zvučale su kao poziv na podjele i širenje straha među građanima. Dodik je, govoreći o muslimanima koji kupuju stanove u Istočnoj Ilidži, tvrdio kako to predstavlja demografsku prijetnju i političku destabilizaciju. Ove izjave bile su povezane s njegovim strahom da bi ti ljudi mogli utjecati na političku ravnotežu u tom dijelu BiH. Ono što je, međutim, izostalo iz njegovog govora, a što bi trebalo biti jasno, jeste da je svako slobodno tržište i pravo građana da kupuju nekretnine tamo gdje žele, temeljno pravo. Iako Dodik izražava zabrinutost zbog političkih implikacija bošnjačke populacije u tom području, očito zaboravlja da su ti isti ljudi također ekonomskim faktorima prisutni u toj regiji, trošeći milijune maraka u tržnim centrima i ugostiteljskim objektima.
Iako je Dodik izjavio da se Istočno Sarajevo treba “odvojiti od Sarajeva”, stanovnici Istočne Ilidže imaju potpuno pravo da slobodno kupuju stanove prema vlastitim željama i ekonomskim mogućnostima. Razlog zašto muslimani kupuju stanove upravo u toj oblasti najvjerojatnije leži u nižim cijenama u odnosu na federalni dio Sarajeva, a ne u nekim političkim kalkulacijama. Dodik je, međutim, očito sklon povezivati ovu situaciju s političkim prijetnjama, pokušavajući time potaknuti osjećaj straha među većinskim srpskim stanovništvom.
Pitanje koje se nameće je zašto nisu reagirale institucije BiH na ovakav govor mržnje. Zašto Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava, nije osudio Dodikove izjave koje su očigledno u suprotnosti s osnovnim principima ljudskih prava i suživota među narodima? Ovakvo ignoriranje institucionalne odgovornosti samo može potaknuti daljnje širenje mržnje, netrpeljivosti i podjela među etničkim grupama u BiH. Štoviše, Dodikove izjave nisu samo političke, već i kriminalne prirode, jer se u Krivičnom zakonu BiH jasno navodi da je “javno izazivanje ili raspirivanje mržnje” kažnjivo i može dovesti do zatvorske kazne od tri mjeseca do tri godine.
Postavlja se pitanje da li će Tužiteljstvo BiH poduzeti ikakve mjere protiv Dodika zbog njegovih komentara i ukoliko neće, koje će to imati posljedice po pravnu sigurnost i demokratski sustav zemlje? Nisu samo političari ti koji moraju biti odgovorni za svoje postupke, nego i institucije koje imaju zadatak da štite građane BiH od svakog oblika diskriminacije i govora mržnje.
Na kraju, postavlja se pitanje kako bi Dodikove izjave mogle rezultirati u budućnosti. Hoće li uslijediti još radikalnijih mjera prema Bošnjacima koji nastanjuju Istočnu Ilidžu, poput označavanja određenih osoba sa žutim ili zelenim trakama, što podsjeća na mračne periode u povijesti? Takve izjave nisu samo opasne, već također pokreću opasna pitanja o nacionalnoj sigurnosti i mogućem ponovnom jačanju etničkih podjela. Uzimajući sve u obzir, jasno je da institucije BiH moraju hitno reagirati kako bi spriječile daljnje političko zlostavljanje i podizanje napetosti u zemlji.
Na kraju, treba naglasiti da odgovornost za očuvanje mirnog suživota i etničke tolerancije leži ne samo na političkim liderima, već i na svim građanima BiH. Dodikove izjave predstavljaju ozbiljan udar na demokratske vrijednosti i multietnički karakter zemlje, te je nužno da se osigura pravda i odgovornost za svaki oblik govora mržnje. Institucije BiH moraju poduzeti konkretne korake kako bi zaštitile ljudska prava svih građana, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost. U protivnom, može doći do daljnje eskalacije etničkih tenzija i ugrožavanja stabilnosti koja je ključna za budućnost BiH kao demokratske i multikulturne zajednice.
