Mlada doktorica iz Sarajeva Minela Rastoder-Novokmet nakon uspješno završenog Medicinskog fakulteta u Sarajevu, otišla je na specijalizaciju u Njemačku, gdje je ostala, uspješno završila specijalizaciju, dobila posao, ali i osnovala svoju porodicu.

O tome kako je odlučila da nastavi specijalizaciju u Njemačkoj ali i ostane u toj državi, ispričala je za portal Radiosarajevo.ba.

“Veliki dio djetinstva i života sam provela u Ilijašu, a 2008. godine sam, osvojivši dovoljan broj bodova na prijemnom ispitu, primljena na Medicinski fakultet u Sarajevu. Diplomiranjem 2014. godine na Medicinskom fakultetu stekla sam zvanje doktora medicine. Iste te godine aplicirala sam na konkurse Domova zdravlja u Kantonu Sarajevo, ali bez uspjeha. Zato sam morala sagledati alternative u svom okruženju, pa sam potvrdno odgovorila na poziv iz lokalne škole u Ilijašu da predajem jedan dan u sedmici medicinsku grupu predmeta poput Higijene razredima zanatskih poziva”, priča doktorica Rastoder-Novokmet za portal Radiosarajevo.ba.

Volontirala je i u Savezu udruženja osoba s cerebralnom paralizom Federacije BiH.

“Odluka za odlazak iz BiH je bila neminovna s obzirom da nisam vidjela ostvarenje svojih stvarnih ambicija u dogledno vrijeme, tako da sam koristeći se prednošću govora njemačkog jezika, počela potražnju specijalizacije u Njemačkoj”, tvrdi doktorica Minela.

Kako je to izgledalo, u kojem je gradu izabrala da specijalizira, koja oblast u medicini? Da li je naišla na neke prepreke priča za portal Radiosarajevo.ba.

“Željela sam se specijalizirati u jednoj od sljedecih oblasti: pedijatrija kao prva želja, potom pulmologija, reumtaologija ili nefrologija. Na internetu sam tražila klinike u Njemačkoj koje se bave bar jednom od ovih oblasti i pisala e-mailove šefovima odjeljenja. Od svih poslanih upita dobila sam poziv na intervju od jedne velike klinike tercijarnog nivoa, koja se nalazi u oblasti Tiringija (Thüringen), tačnije u Bad Berka. Taj intervju je za mene kao početnicu bio itekako izazovan, s obzirom da je šef koji me je pozvao na razgovor bio renomirani pulmolog i profesor, ali i zbog okolnosti da sam ja između ostalog muslimanka koja nosi maramu”, pojašnjava Rastoder-Novokmet.

Nakon pet mjeseci probnog rada dobila je ugovor o radu za mjesto specijalizanta interne medicine.

“U Bad Berka sam radila tri godine, završila svoju specijalizaciju na odjeljenjima pulomologije, kardiologije, hitnog prijema i intenzivne medicine.
Od 2018. radim u okružnoj bolnici u gradu Bad Mergentheim, u jugozapadnoj pokrajini Njemačke. Ovdje sam također provela mjesece na raznim internistickim odjeljenjima, između ostalog u oblastima gastroenterologije sa onkologijom i na nefrologiji”, naglašava doktorica Minela.

Istakla je kako je u ratu sa roditeljima boravila u Njemačkoj, nakon čega su se ipak vratili u BiH.

“Sa pacijentima imam pretežno obogaćujuća i dobra iskustva. Jako je olakšavajuće kada govorite nečiji jezik tako da nema poteškoća u komunikaciji, saradanja onda teče bez trenja uprkos drugačijem porijeklu i pojavi”, ističe Minela.

Tvrdi kako jedan standardni radni dan doktora na klinici počinje izmedju 7 i 8 sati ujutro, a završava kasno popodne, nekad i kasno navečer.

“Svrha posla je zbrinuti dijagnosticki i terapijski od 10-20 pacijenata, svaki dan. Ispratiti ih od prijema do otpusta, a pacijenti dolaze i odlaze kao na pokretnoj traci u fabrikama. To je negativna strana velikih bolnica/klinika, pokušava se pružiti maksimum zdravstvene usluge u najkraćem mogućem vremenu.

Naravno to nije uvijek izvodivo i često se taj sistem mogu reći zloupotrijebi sa over-usage (nepotrebne pretrage, neopravdano hitno intervenisanje); ali s gledišta nekoga ko dolazi iz države gdje je dobra i opširna zdravstvena usluga poput luksuza, taj sveobuhvatni zdravstveni „chek-up“ pacijenta kome se teži u ovdašnjim bolnicama kada je isti već primljen na odjel, da ne bi kasnije taj isti pacijent, često iz gerijatrijske populacije, morao po otpustu opet „hodati po doktora“, smatram s ljudske strane opravdanim”, pojašnjava doktorica Minela.

Ljekaru je dužnost uvijek raditi prvobitno u korist očuvanja zdravlja i kvalitete života svoga pacijenta, bez obzira na kojem nivou radi.

“Od svojih pacijenata sam mnogo toga naučila i zahvalna sam im na tome zauvijek”, priča mlada doktorica Minela.

O uslovima pandemije u Njemačkoj pojašnjava kako je radila godinu dana.

“Radila sam u prvoj godini pandemije na odjeljenju gdje su se primali pacijenti sa simptomima nalik COVID-19, a čiji PCR-nalazi još nisu bili gotovi. Tada brzi antigenski testovi nisu jos bili u opticaju. Taj odjel je bio trijažni, oni koji su testirani pozitivni su odlazili onda dalje na COVID-19-odjeljenje, ako su daljnje liječenje u bolnici i medicinski monitoring bili potrebni.

Oni ciji nalazi nisu potvrdili inficiranost sa SARS-CoV-2, odlazili su na normalno odjeljenje da bi se dalje ispitali uzroci i vršilo liječenje, po standardnoj proceduri kao i prije pandemije”, kaže doktorica Minela.