- Draga Bosno i Hercegovino, ja sin sam tvoj – rečenica je koja je svima dobro poznata. Jedinstvo muslimana jedna je od tema u emisiji „Stil života u islamu“.
Ljubav prema domovini je posebna, njeni sinovi i kćeri su je branili i odbranili. Bosna i Hercegovina je zemlja koja je uvijek željena, ali nikada odvojena.
Magistar islamskih nauka Muhamed-efendija Velić pojasnio je u našem programu kolika je blagodat sloboda.
Drago mi je biti u vašem programu, na vašoj televiziji. Uvijek kada je nešto lijepo, na Hayat televiziji bude prvo. I mi budemo prisutni tu. Hvala Allahu, možemo govoriti o našoj domovini, o našoj slobodi. O našoj lijepoj vjeri… Zaista su to velike stvari, to je velika blagodat. Mnogi muslimani u svijetu nemaju ovu privilegiju. Pazite, to je sve rezultat velikog našeg jedinstva koje smo uspjeli ostvariti, u jednom trenutku gdje smo postigli tu tačku jedinstva koja je bila nesalomljiva. I kada smo postigli tu tačku, dakle, kada smo uspjeli da se izdignemo toliko da uspostavimo te vrijednosti, ujedinimo ih, jer govorimo o jedinstvu individue, njenom duhovnom jedinstvu, svim vrijednostima na jednom mjestu, ali i jedinstvu kolektiva… Kada su veze, odnosi, vrijednosti kolektiva, zajednice, grupe, društva, džemata, nacije na jednom mjestu, na okupu, dostupni jedni drugima, mi smo dostigli tu tačku. I kada smo je dostigli, evo hvala Allahu, 30 godina nakon toga, uživamo blagodati tog jedinstva, nesalomljivog, jer u toj tačci, kada smo uspjeli nakon decenija, pa i stoljeća, gdje su nas kolektivno raspamećivali, otuđivali, prisvajali, uzimali od nas sve što je najbolje, najvrednije… Kako su naši književnici govorili, svojatali su nas, i naši i tuđi, suviše mali da postanemo veliki, da nas zemlja upije. Nisu znali šta će s nama i onda su odlučili da nas progutaju ili da nas sataru, a onda je Allah, dž. š., dao ovom narodu Svoj nijamet. Allah, dž. š., je od Svojih blagodati spustio Svoj rahmet, Svoju milost, da smo postigli to jedinstvo, da smo se odbranili kada su nas svi otpisali. Pazite, ’92. godine digli su ruke svi od nas, nije bilo ovih kuća, Hayat se tada rodio, i hvala Allahu, iz tog grča, boli, porođajnog bola, vidite kako se rađaju velike stvari – pojasnio je.
Velika je cijena plaćena za slobodu. Zbog onih koji su ubijani za Bosnu i Hercegovinu, država je slobodna. I zato se uvijek sjećamo onih koji su živote dali za domovinu, ali pričamo i o onima koji su bili na prvim linijama. Generala Sakiba Forića kilometri nisu spriječili da dijeli s nama studijski prostor. Borba 90-ih godina bila je časna.
Imali smo potrebu da to učinimo. Naravno da u nekim historijskim trenucima, kada je došlo do geopolitičkih promjena, tih 90-ih godina, da su Bosna i Hercegovina i njeni narodi odlučili da žive u samostalnoj državi. Pa onda… Ako smo i iskoristili to pravo kao i ostale republike bivše Jugoslavije, s tim da je Bosni i Hercegovini jedino nametnuto da mora provesti referendum. I taj referendum je bio organizovan i proveden uspješno s procentom izlaznosti od 64%, što znači da smo već tada shvatili da nam je mjesto u vlastitoj, nezavisnoj državi. Državi svih naroda i svih građana. Tako da nekim snagama tog vremena nije odgovaralo to političko rukovodstvo, vjersko rukovodstvo. Naši ljudi su prepoznali trenutak. Da to nismo učinili, vjerujem da ne bismo bili u današnjoj situaciji da imamo svoju državu i da participiramo koliko nas ima, da smo gospodari sami sebi. Kada kažu da je 1. mart bio povod za rat, to je zaista jedan nonsens, apsurd. To ne može biti jer je rat rat i sama dispolucija Jugoslavije je pripremana davno, davno prije, godinama, da ne kažem decenijama, vuče korijene čak i od Austro-Ugarske – kazao je penzionisani general Sakib Forić.
Hrabrost odbrane i snaga srca bile su vodilja svih naroda koji su stali u odbranu domovine Bosne i Hercegovine. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu majorka Suada Džino bila je dio Armije Republike Bosne i Hercegovine s nepune 22 godine. Kada se vrati u to vrijeme, osjeća ponos.
Činjenica je da smo se mi odbranili, da danas imamo državu na koju smo, ja vjerujem, svi veoma ponosni, jer hvala Bogu, nismo iskusili to iskustvo da nemamo domovine kao pojedini narodi u svijetu. Živimo u svom okruženju. Znači, poseban ponos, kao mlada djevojka, iz jedne patrijarhalne porodice, malo je neobično bilo da se priključim. Ali, tu nije bilo dileme. Mlad čovjek, gine se… Rubni dijelovi, istočna Bosna… Tako, vi slušate ‘Dnevnik’ i vidite kako se nemilosrdno ubijaju djeca, žene… Nemate druge alternative nego da krenete i da pomognete u opstanku svog naroda. Mi smo pružili otpor, hvala dragom Bogu, odbranili se. Znači, došla je sloboda. U tom periodu nisam razmišljala. Mislim da većina ljudi nije razmišljala u toku rata šta poslije, nego je bila borba za goli život, opstanak. Ali, kada smo konačno doživjeli, mi koji smo doživjeli, mir i slobodu, da imamo svoju državu, sistem se uspostavio. Krenula sam dalje, potpisala sam profesionalni vojnički ugovor i tako je to sve išlo svojim tokom. Vojska Federacije, danas Oružane snage, te transformacije koje su općepoznate… I rekla bih danas da imam ogromno iskustvo. Tada sam bila mlada djevojka, imala sam roditelje, nisam bila svjesna tog straha, te strepnje svojih roditelja za dijete. Čovjek je išao srcem, bez razmišljanja. Ono što bih ja danas istakla iz jedne vojničke karijere, mi smo profesionalna vojna lica, stalno smo u nadogradnji, edukaciji, osposobljavanju. Jednostavno, sistem te tako vodi. I kroz te razne edukacije i osposobljavanja, dostizanje standarda, evo, ja sam služila jednu godinu u UN-ovoj misiji u Maliju, gdje sam doživjela jednu drugu dimenziju u smislu kako je živjeti. To je jedna država veoma bogata resursima. Taj narod ima svoju državu, a ništa se ne pita u njoj, znate – kazala je majorka Džino.
Borba je i u vrijednostima koje čuvamo na ovim prostorima i koje bi trebale biti i smjernica i vodilja budućim generacijama. Mlada poručnica Oružanih snaga je i Nedžmina Dervišević, koja je kazala da svaka čast nosi odgovornost sa sobom.
I vjerujem da cijela moja generacija osjeća ogromnu odgovornost, kako odgovoriti zadatku koji su nam dali naši prethodnici, koji su, prije svega, ostavili naši šehidi, ali i ljudi koji su izgradili sve ono što danas imamo. Ja sam rođena nakon rata i ja sam svoj identitet dobila. Dobila sam zahvaljujući šehidima, svojim roditeljima koji su bili tu, ostali i borili se, zahvaljujući ljudima u vašem studiju. Velik je zadatak i odgovornost provesti to u djelo. Odbraniti identitet i jačati ga. I ja sam se, evo, kroz svoje profesionalno djelovanje, odnosno izbor karijere nakon završetka srednje škole, striktno odlučila da želim to raditi, da želim svakog jutra pozdravljati zastavu Bosne i Hercegovine. To sam se odlučila još prije odlaska na akademiju u Hrvatsku. Prije sam naučila, prije nego što sam počela raditi u Oružanim snagama, da moraš poštovati tuđe da bi znao voljeti svoje i da bi još više znao graditi ljubav prema svojoj domovini. Ja sam, definitivno, to naučila tokom svog školovanja zato što sam četiri godine pozdravljala zastavu druge države iz poštovanja, svakako. Ali, to poštovanje je u meni gradilo još veću ljubav prema Bosni i Hercegovini jer sam jedva čekala dan da dođem u Bosnu i Hercegovinu i da obučem svoju uniformu i pozdravim zastavu Bosne i Hercegovine koju sam dobila zahvaljujući svojim precima, zahvaljujući ovim ljudima ovdje. Naravno, naučena sam da je znanje glavni alat nama, mojoj generaciji, da odbranimo svoj identitet, ali prije svega, imamo ga. Ne moramo ga danas braniti, nego ga jačati da budemo bolji nego što su naši prethodnici bili – poručila je mlada poručnica Nedžmina.
I dalje smo dio vaših domova. Više pogledajte OVDJE.
(S.Melez) hayat.ba
