Donio si mi hurme, a nisi izvadio košpice iz njih
Šta je tajna popularnosti ove rečenice i ko ju je izgovorio?
Omar bin Al-Hatabu r.a. je privuklo pažnju to da je Ebu Bekr r.a. nakon sabah-namaza odlazio na periferiju Medine, ulazio u jednu malu kuću na nekoliko sati, a zatim se vraćao svojoj kući.
Omar je znao sve što je Ebu Bekr radio osim tajnu ove kuće.
Dani su prolazili, a halifa vjernika je i dalje posjećivao ovu kuću. Omar i dalje nije znao šta Ebu Bekr radi unutra, pa je odlučio ući u kuću kad Ebu Bekr ode. (Kako bi svojim očima vidio šta je unutra i znao šta Ebu Bekr radi nakon sabah-namaza).
Kada je Omar ušao u ovu malu kuću, našao je staricu koja se nije mogla kretati i koja nije imala nikoga, a uz to je bila i slijepa.
Ibn Al-Hatab je bio iznenađen onim što je vidio. Želio je znati kakva je tajna Ebu Bekrove veze sa ovom slijepom staricom, pa ju je pitao:
“Šta ovaj čovjek radi ovdje u tvojoj kući?”
(misleći na Ebu Bekra es-Siddika)
Starica je odgovorila:
“Valahi, ne znam, sine moj. Ovaj čovjek dolazi svako jutro i čisti i mete kuću za mene. Onda mi sprema hranu i odlazi bez da priča sa mnom.”
Kada je Ebu Bekr umro, Omar je nastavio brigu o slijepoj starici.
Ona mu je rekla: “Je li tvoj prijatelj umro?”
On je rekao: “Kako si znala?”
Ona je rekla: “Donio si mi hurme, a nisi izvadio košpice iz njih.”
Omar bin Al-Hatab je čučnuo na koljena, a oči su mu se napunile suzama i izrekao je svoju čuvenu rečenicu:
“𝐇𝐚𝐥𝐢𝐟𝐞 𝐬𝐮 𝐮𝐦𝐨𝐫𝐧𝐞 𝐧𝐚𝐤𝐨𝐧 𝐭𝐞𝐛𝐞, 𝐨, 𝐄𝐛𝐮 𝐁𝐞𝐤𝐫𝐞.”
(Ovdje se misli – već si iscrpio sve halife koji dolaze poslije tebe tj. sve halife koji naslijede tvoje mjesto osjetit će umor pokušavajući dostići razinu tvog uspjeha.)
Da li da plačemo za Ebu Bekrom, ili da plačemo za Omarom, ili da danas plačemo zbog osjećaja i morala koji su se urušili i pogoršali?
To je bilo tada, ali možemo pokušati izgraditi ovakav karakter u sebi i u svoju porodicu.
(Preuzeto)
