Cijeli moj život, od najranijeg djetinjstva do danas, protkan je vjerom. Od svoje desete godine postio sam svaki ramazan, išao u mekteb i po završetku osnovne škole upisao sam medresu. Nakon završene medrese, upoznao sam jednu djevojku i, kao što je to danas uobičajeno, počelo je to ašikovanje ili zabavljanje, kako to se moderno kaže. Tokom veze, osamljivali smo se, izlazili po restoranima, ali nisam nikad učinio blud. Kada bismo bili u gradu, ja bih ušao u džamiju da klanjam, a ona bi me čekala ispred džamije. Ona nije bila iz vjerničke porodice, ali obećala je da će naučiti klanjati…
Moj san bio je da mi supruga bude pokrivena, da prakticira vjeru, da mi djecu odgaja u islamu, ali ona se tako sporo mijenjala u tom pogledu. Razmišljao sam o tome koliki će biti hajr ako ona mojim sebebom počne prakticirati vjeru. Ja nisam bio sretan i često sam dovio, ali sve mi se činilo da ona više utječe na mene nego ja na nju. Sve sam ostalo stavio u drugi plan, zapostavio sam roditelje, svaku sam priliku koristio da ugodim njoj i njenim roditeljima.
U istom periodu imao sam kolege na fakultetu koji su bili blizanci i prakticirali vjeru. Oni bi na svaki namaz odlazili u džamiju da klanjaju, a kad bi profesor izašao iz učionice tokom ispita, svi bi prepisivali osim njih, jednom riječju bojali su se Allaha. Ali, ja sam opet te ljude koji imaju bradu gledao sa averzijom. Počeo sam da slušam predavanja na internetu. Prvo predavanje koje sam poslušao bilo je “Boj se munafikluka“, poslije čega sam odmah uzeo abdest i klanjao dva rekata. Slušajući ta predavanja, ja koji sam završio medresu, shvatio sam da razlika između ovog našeg islama i islama koji prakticiraju braća sa bradom jeste da se oni više boje Allaha i da redovno klanjaju. Jer, ko se istinski boji Allaha, on se kloni i sumnjivih stvari i sitnih grijeha.
I tako, došao je taj odlučujući ramazan, redovno sam odlazio na sabah-namaz u džematu svaki dan i dovio da Allah promijeni moje stanje. Noći sam provodio u ibadetu, a osjetio sam da je došlo vrijeme da odlučim da li da se ženim sa ovom djevojkom i počeo sam ozbiljno razmišljati da li će moj život sa njom biti uz prakticiranje vjere i da li će moja djeca rasti u islamu. Moja odluka je počela sazrijevati, ali tek nekoliko sedmica nakon ramazana dogodilo se nešto preko čega nisam mogao preći i prekinuo sam sa djevojkom. Prvo što sam uradio jeste to da sam otišao u džamiju i zahvalio Allahu…
Nije bilo lahko jer sve smo bili isplanirali i razgovarali o svemu. Šejtan mi je uljepšao sve to i činilo mi se da će mi srce pući, a i u tom periodu svi su me napustili – nisam nikoga imao osim Allaha, ali oslanjanje na Allaha i traženje od Njega onoga što je najbolje za mene davalo mi je snagu. Trenutno živim u Austriji, nisam se još oženio, ali dovim Allahu da postignem Njegovo zadovoljstvo preko zadovoljstva roditelja i da mi podari hairli suprugu. Zadovoljan sam svakim stanjem, elhamdulillah.
Tekst poslao brat I. P.,novihorizonti.ba – Foto: ilustracija
