Dragana Čavka, članica Upravnog odbora Radio-televizije Republike Srpske (RTRS), ponovo se našla u centru pažnje javnosti zbog inicijative koju je podnijela u cilju usklađivanja naknada za članove Upravnog odbora. Prema njenim tvrdnjama, zakonski okvir koji propisuje iznos naknade za članove Upravnog odbora trebalo bi da bude usklađen s minimalnom platom, koja je nedavno porasla. Iako je ovo zakonska inicijativa, njena primjena dovodi do podeljenih mišljenja i izaziva ozbiljne moralne dileme.
Inicijativa Dragane Čavke je u suštini zahtjev za usklađivanje naknada koje članovi Upravnog odbora RTRS-a primaju sa Zakonom o Radio-televiziji Republike Srpske. Naime, prema važećim zakonskim odredbama, članovi Upravnog odbora trebaju da primaju nadoknadu koja je jednaka tri minimalne plate u Republici Srpskoj. Iako je zakon jasan u pogledu ove naknade, prethodni sazivi Upravnog odbora odlučili su da smanje iznos naknade na 1.500 KM. Dragana Čavka smatra da je u skladu sa zakonom da se taj iznos uskladi s novim iznosima minimalnih plata, pa je stoga predložila povećanje naknade na više od 4.000 KM.
Njena inicijativa izazvala je različite reakcije među kolegama u Upravnom odboru, ali i šire. Dok Čavka ističe da je njen zahtjev utemeljen na zakonu, ostali članovi odbora, uključujući predsjednika Nevena Bućana, smatraju da nije riječ samo o zakonskoj ispravnosti, već i o moralnoj odgovornosti. Bućan je naglasio da bi, ako bi prošla Čavkina inicijativa, ukupni iznos naknade za tri člana Upravnog odbora zajedno s troškovima mogao da premaši 5.000 KM mesečno, dok bi predsjednik primao duplo veću naknadu, odnosno oko 10.000 KM. Prema njegovim riječima, ovo bi bilo neprihvatljivo, jer moralna odgovornost i odgovornost prema javnim sredstvima nalažu umjerenost u ovom pogledu.
Dragana Čavka, međutim, ostaje dosljedna svom stavu da zakon mora biti poštovan i da se naknada mora uskladiti sa zakonskim normama. U ovom kontekstu, ona ističe da je njen prijedlog samo usklađivanje sa zakonskim zahtjevima, te da nije riječ o povećanju naknada za članove odbora, već o njihovoj prilagodbi prema novim propisima. Ipak, kao što su to primijetili njeni protivnici, ona je bila u prošlosti poznata po promjenama svog identiteta, jer se neko vreme izjašnjavala kao Srpkinja, da bi potom promijenila svoje nacionalno opredjeljenje i postala Bošnjakinja, što je izazvalo dodatne kontroverze, naročito s obzirom na to da je njen politički put bio usko povezan s različitim strankama.
S obzirom na sve ove okolnosti, reakcije javnosti i političkih aktera na inicijativu Dragane Čavke bile su brojne i raznolike. Gorica Dodik, kćerka predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, također je reagirala na ovu situaciju, što je izazvalo daljnje komentare i površne analize u javnom prostoru.
Zaključak ove situacije leži u tome da iako je zakon jasno postavio okvire za naknade članova Upravnog odbora RTRS-a, uvijek postoje različite interpretacije tih zakonskih odredbi. Iako je zakonska usklađenost neupitna, pitanje moralnosti i odgovornosti prema javnim sredstvima ne može se zanemariti. Dragana Čavka tvrdi da je njen zahtjev samo usklađivanje sa zakonima, ali ostali članovi odbora smatraju da bi povećanje naknada u ovom trenutku bilo neprimjereno. Ova situacija pokazuje kako se u javnom sektoru često suočavamo s pitanjima u kojima se zakon i moral sukobljavaju, ostavljajući prostor za različita tumačenja i daljnje debate.
U konačnici, cijela situacija oko inicijative Dragane Čavke postavlja važno pitanje o ravnoteži između zakonskih prava i etičkih standarda u javnom sektoru. Iako je jasno da je svaki član Upravnog odbora dužan poštovati zakonske odredbe, važno je zapitati se kako će javnost reagirati na odluke koje se tiču njihove potrošnje, posebno u vremenima kada se društvo suočava s ekonomskim izazovima. Na kraju, možda bi trebalo postaviti pitanje što je zapravo najbolje za društvo — poštovanje zakona uz istovremeno održavanje javne odgovornosti i poštovanja prema potrebama svih građana.
Hvala vam na čitanju. Nadamo se da je bilo korisno.
