Dragi roditelji, djevojčice idu na probno šminkanje za malu maturu (to vam je ono par dana prije pravog da vide da li je to to) nakon toga dođe profesionalni fotograf da zabilježi posebne i neponovljive momente završetka devetog razreda osnovne škole. Torbice su Louis Vuiton, a nakit je Dior. Dječaci mahom u Karl Lagerfeld patikama… I OK razumijem da je to način na koji volite i cijenite svoju djecu, na koji podržavate njihovo odrastanje. Znam da im to možete priuštiti, ali razmislite koliko je to dobro i ko će poslije vas da im „hrani“ te potrebe? Da nastavi vašu priču? Kako će se snaći u „svijetu odraslih“ u kojem moraš sam ili te nema!!! A znate šta, pored što to „kvari“ vašu djecu, to kvari i svu ostalu djecu. Jer onda ta vaša djeca objašnjavaju drugoj djeci da su manje vrijedna, rugaju se, ismijavaju… A ja….ja ne stignem na šišanje otići, jer cijelim svojim bićem i snagom želim pomoći, roditeljima i djeci da shvate da to nije način na koji se brinemo o djeci i nije način na koji djetetu dajemo osjećaj više vrijednosti. Porodica je osjećaj, sretna majka je osjećaj, prisutan/brižan otac je osjećaj, ljubav je osjećaj, razgovor je osjećaj, plakanje je osjećaj. Patike će se poderati, šminka će spasti, ali trag koji ostavite svojim postojanjem, neće nestati…

Psihoterapija Alma Tihić