Kako su muslimani ubili Drakulu
Radu cel Frumos, je rođen 1435. u pokrajini Vlaška, u današnjoj Rumuniji. Turci su ga zvali Yakisikli Radu Bey za ostatak svijeta on je bio “Lijepi Radu”. Saveznik i prijatelj sultana Mehmeda II je bio još od djetinjstva i igrao je važnu ulogu u osmanskoj upravi. Bio je jedan od odlučujućih osmanskih vojskovođa u borbi protiv šiitskih Safavida na Istoku i protiv Srba, Rumuna i Mađara na Zapadu. Islamski svijet mu duguje mnogo, nažalost nije sve ostalo sačuvano u historijskim spisima. Zbog svoga prelaska na islam i zbog njegove uloge u propadanju njihovog carstva, Radu je za Vizantijce slovio za despota. Ali ovaj general je igrao veću ulogu. On je gonio uzora legende o vampiru, svoga brata Vlada III, kojeg danas poznajemo kao Drakulu. Karakter profesora Abrahama van Helsinga je plod mašte autora Brama Stokera, ali sultan Mehmed II i Radu cel Frumos su bili jedini historijski lovci na Drakulu.
Rođena braća
Prijateljstvo Mehmeda Fatiha i Radua, kao i njegov prelazak na islam je rezultat političkog savezništva njihovih očeva. Vlad II iz plemstva Draculesti je bio saveznik sultana Murata II, oca Mehmeda Fatiha. Rumunski vladar je imao četiri sina: Mircea II, Vlad IV Calagural (“Monah”), Vlad III i Radu III cel
Frumos. Kao čin svoje odanosti sultanu, Vlad II mu je ponudio službu svojih dvojice sinova: Drakule i Radua. Kod janičara su studirali Kur’an, arapski, turski, perzijski, islamsko pravo i – prije svega – osmansku vojnu strategiju i taktiku. Mladi Vlad III je zloupotrebljavao osmansko gostoprimstvo i počinio je niz delikta što ga je odvelo u pritvor. Zbog reakcije na svoje ponašanje razvio je duboku mržnju. Mrzio je svoga oca zbog savezništva sa Osmanlijama.
Istovremeno je bio ljubomoran na svoga brata Radua zbog poštovanja kojeg su mu Osmanlije odavale. Ljubomoran je bio i na ostalu svoju braću – navodno jer ih je otac volio više od njega. Prema svome bratu Mircei je osjećao strahopoštovanje. Od njega je naučio taktiku teroriziranja nabijanjem ljudi na kolac. Radu je ostao odan islamu i sultanu i svoj život je proveo na granicama Osmanskog carstva. Njegova porodična pozadina i sposobnost vođenja rata su nailazili na poštovanje kod janičara i spahija. Odigrao je važnu ulogu u historiji Bliskog istoka tog vremena. Spriječio je turkmenski plemenski savez “Ak Kojunlu” da pregaze Osmansku carevinu. Ovaj događaj bi promijenio lice Bliskog istoka i Evrope.
Konstantinopolj
“Treći dan nakon pada našeg grada, sultan je svoju pobjedu proslavio velikim trijumfom. Izdao je sljedeću deklaraciju: građani bilo koje starosne dobi, koji su se uspjeli sakriti neka napuste svoja skloništa i neka izađu na svjetlo dana. Oni su slobodni (…) Pored toga naredio je povrat svih kuća i imovine onima koji su napustili grad prije opsade. Ako se vrate, prema njima će se ophoditi shodno njihovom stepenu i vjeru. Imat će ista prava kao da se ništa nije desilo.” (Georgije Sfrances, vizantijski hroničar i očevidac).
Za stanovnike Konstantinopolja je ovo bio trenutak radosti i olakšanja, jer su se bojali protjerivanja iz grada. Kada je Mehmed Fatih kao pobjednik ušao u grad, pogled na njegovog prijatelja iz dječijih dana, Radua, koji se kao mudžahid borio da muslimani zauzmu Istanbul, ga je podsjetio da na sjeveru čekaju ljuti neprijatelji. Najužasniji od njih je bio Vlad III Drakula
Drakulin uspon
Međusobne prevare kod vladara Vlaške su bile uobičajene. U jednom trenutku slabosti, Vlad II je dozvolio svojim najstarijim sinovima Mircei i Vladu IV pobunu prilikom koje su svi zarobljenici nabijeni na kolac. Mladom Drakuli se dopalo ono šta je vidio. Pridružio se Mircei pri još jednoj anti-osmanskoj pobuni. Ona
je bila usmjerena i protiv rivalizirajućeg klana Daneštija, koju je podržavao mađarski plemić Sibinjanin Janko (Janoš Hunaidi). Njegova vojska je na kraju pobijedila i ubili su Vlada II, Drakulinog oca. Za vladara Vlaške, Sibinjanin Janko je postavio Vladislava II, plemića iz klana Daneštija. Iz svoje želje za vlašću, Vlad III Drakula je potisnuo nagon za osvetom, postao je Jankov saveznik i služio mu je kao savjetnik. Ali kada je ovaj Mađar krenuo u boj protiv Turaka u bitku kod Beograda, Drakula je iskoristio momenat, ubio je Vladislava II i preuzeo vlast. U mađarskom taboru je izbila kuga čija žrtva je bio i Janko. Ovi događaji su Drakuli omogućili vlast za sljedećih šest godina.
Nabijač na kolac
“Ubijao sam muškarce i žene – stare i mlade (…) Ubili smo 23.884 Turaka i Bugara, ne brojeći one koje smo spalili u njihovim kućama ili čije glave nisu smakli naši vojnici”. (Vlad III Tepeš, u pismu Matiji Korvinu).
Nakon što se sultan Mehmed Fatih približio onome šta je iz daljine izgledalo kao šuma truhlih drveća, nazirao je nagovještavajuću stravu. Osmanska vojska je bila u blizini cilja – grada Targovišta, – prijestolnice pokrajine Vlaške. Na toj poljani se nalazilo 20.000 tijela nabijenih na kolac nedužnih muškaraca,
žena i djece. U zimu 1462. godine ih je ubio Vlad III Drakula. Njegov odgoj među muslimanima i poznavanje turskog jezika mu je omogućavalo da se nesmetano kreće po osmanskom taboru. Ovo je imalo smrtne posljedice. Sa svojim vojnicima, koji su bili prerušeni kao osmanski vojnici, je upao u jedno selo u Srbiji.Pobili su muslimanske stanovnike kao i one nemuslimane koji su im bili naklonjeni. Zanimljivo je da ne postoje historijski zapisi o dezertiranju iz osmanske vojske. Uprkos vidljivom užasu kojeg je Drakula sijao, oni su jednostavno dalje marširali i nisu se dali zaplašiti. Neki historičari su signalizirali da je sultan nakon ulaska u Vlašku izgubio interes da proganja pobunjenika. Ovaj zadatak je prepustio jedinoj osobi koja je bila u stanju da uhvati Vlada III. Bio je potreban neko će razumjeti njegovu psihu, i niko nije bio pogodniji za taj zadatak do njegov rođeni brat Radu.
Radu protiv Vlada
Nakon što je izgubio svoju prijestolnicu Targovište, Vlad III je pobjegao u Transilvaniju u nadi da će kod sina Sibinjanina Janka, Matije Korvina, naći utočište. Ovo je bilo simptomatično za njegov oportunizam. Da bi sebi osigurao Korvinovu naklonost Drakula mu je ponudio da pređe na katoličanstvo. Vladova politika je bila “spaljena zemlja” – ubijao je svakoga ko mu se ispriječio na putu i iza sebe je ostavljao tugu i jad. I mjesta puna tijela nabijenih na kolac. Ovaj Vlah je vodio podmukli gerilski rat kome osmanski konjanici nisu bili dorasli. Navodno je u jednoj noći pobio 15.000 osmanskih vojnika. I kada je sultan napustio bojno polje, Radu nije odustajao. Iman u njegovom srcu ga je podstrekivao da nastavi i da okonča krvavu vladavinu svoga brata. Na kraju je ostao Radu sa rumunskim janičarima da se bore protiv Drakule. Ova dvojica braće su vodili dugi rat. Radu je počeo da kontroliše sve veće dijelove Vlaške, dok Drakuli ni Mađari više nisu priticali u pomoć. U jednoj čudnoj igri sudbine, Mađari, kojima je Drakula pribjegao, su ga 12 godina bacili u tamnicu, pod optužbom da je počinio veleizdaju. Stanovnicima Vlaške i njihovom kršćanskom plemstvu je bila puna kapa Drakulinog terora i podržavali su muslimana Radua koji je 1462. godine postao vojvoda Vlaške. Do svoje smrti, punih 11 godina vladao je svojom domovinom dok je njegov brat Vlad III truhnuo u jednoj budimpeštanskoj tamnici.
Drakulina zadnja bitka
Nakon smrti Radua, 1473. godine Mađari su pustili Drakulu iz zatvora. Prvo što je uradio jeste da je oko sebe okupio hajduke s kojima je upao u Bosnu, čije stanovništvo je tek počelo primati islam. U Bosni je ubio i na kolac nabio 8.000 Bošnjaka muslimana. Iz tame zatvora je izišao sa samo jednom namjerom – da zauvijek zatre sjeme islama na Balkanu. Nakon te vojne akcije pošlo mu je za rukom da osvoji prijestolje svoje domovine – ali samo na mjesec dana. Sultan Mehmed II je ušao u Vlašku da sa trona svrgne onog čovjeka koji ga je zaposjeo nakon smrti sultanovog prijatelja Radua. 1476. godine su se kod Bukurešta suočili sultanovi vojnici i Drakulini. U jednom iznenadnom napadu Drakulina vojska je poražena i ubijeni su svi, uključujući i Vlada III Tepeša – Drakulu.
Glava ovog krvoloka je odnešena u Istanbul, kao opomena i kao ibret da se ljudi uvjere kako završavaju zulumćari. Muslimani su, naposlijetku, ubili Drakulu.
— KRAJ —
Objavljeno i u magazinu SAFF
svjetlo-dunjajluka.com
