Turska je ovih dana ponovo pod lupom međunarodne javnosti, nakon što su vlasti izdale nalog za hapšenje jednog od najvažnijih političkih suparnika predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana. Radi se o istanbulskom gradonačelniku, Ekremu Imamogluu, čije ime već godinama figurira kao najizgledniji kandidat opozicije za najvišu funkciju u državi. Ova odluka pravosuđa, koju su prenijeli turski tužitelji preko državne agencije Anadolu, uključuje i pritvaranje dodatnih stotinjak osoba, među kojima se nalaze pojedinci bliski opozicionim strukturama.
Ono što dodatno intrigira jeste tajming čitavog događaja. Naime, svega nekoliko dana dijelilo je Republikansku narodnu stranku (CHP) od održavanja internih stranačkih izbora, na kojima je bilo gotovo sigurno da će Imamoglu biti predložen kao kandidat opozicije za buduće predsjedničke izbore. Činjenica da vlast kreće u ovakvu akciju neposredno prije mogućeg imenovanja Imamoglua za kandidata izazvala je burne reakcije i optužbe na račun vladajućeg režima.
Podsjetimo, redovni predsjednički izbori u Turskoj zakazani su za 2028. godinu, no politički analitičari sve češće naglašavaju mogućnost raspisivanja prijevremenih izbora. Ovaj potez režima, prema mišljenju mnogih, može se tumačiti kao pokušaj uklanjanja ozbiljne prijetnje po Erdoganovu vladavinu još u začetku.
Ekrem Imamoglu je na političku scenu stupio kao gradonačelnik Istanbula, najvećeg i najvažnijeg grada u Turskoj, kada je 2019. godine pobijedio kandidata Erdoganove Stranke pravde i razvoja (AKP). Ova pobjeda imala je višestruki značaj:
- Prvo, simbolički, jer je upravo Erdogan svoju političku karijeru započeo kao gradonačelnik Istanbula.
- Drugo, politički, jer je Istanbul ekonomski i demografski centar Turske, te kontrola nad tim gradom donosi značajne poluge moći.
- Treće, moralno, jer je pobjeda Imamoglua protumačena kao znak da Erdoganova dominacija počinje slabiti.
Hapšenje Imamoglua, međutim, nije izoliran slučaj. Vladajuća struktura već duže vrijeme koristi pravosuđe kao alat za obračunavanje s neistomišljenicima. Na meti su ne samo političari, već i novinari, aktivisti i obični građani koji iskazuju kritiku prema režimu. Brojni su komentatori koji ovaj trend nazivaju sistematskim gušenjem demokratije i prelaskom ka autoritarnom modelu vlasti.
U kontekstu predstojećih lokalnih izbora i mogućih prijevremenih predsjedničkih izbora, ovaj događaj ima poseban značaj. Turska javnost već je duže vrijeme polarizovana između pristaša Erdoganove vlasti i onih koji žele promjenu. Imamoglu se profilisao kao lider koji može premostiti podjele i okupiti široku koaliciju opozicionih snaga.
Reakcije međunarodne zajednice na ovu odluku turskih vlasti nisu se još u potpunosti oblikovale, ali brojni diplomatski izvori izražavaju zabrinutost. Evropska unija i Sjedinjene Američke Države ranije su u više navrata upozoravale na sve lošije stanje ljudskih prava i vladavine prava u Turskoj.
Ovaj potez Erdogana i njegovog režima mogao bi imati nekoliko posljedica:
- Povećanje tenzija unutar zemlje, jer bi hapšenje Imamoglua moglo izazvati masovne proteste njegovih pristalica.
- Dodatnu izolaciju Turske na međunarodnoj sceni, gdje Ankara već balansira između Zapada i saveza sa Rusijom i Kinom.
- Moguću destabilizaciju same vlasti, ukoliko potez bude viđen kao znak slabosti, a ne snage.
Iako je formalni datum predsjedničkih izbora 2028. godina, politička klima u Turskoj pokazuje da je sve otvoreno. Prijevremeni izbori postaju realan scenarij, posebno ako opozicija uspije mobilizirati nezadovoljstvo naroda i kapitalizirati ovaj slučaj hapšenja.
Zaključno, naredba za pritvaranje Ekrema Imamoglua nije tek pravosudna odluka, već pokazatelj dubljih turbulencija koje potresaju tursko društvo. Dok vladajući režim pokušava učvrstiti kontrolu, opozicija i građani suočavaju se sa izazovima opstanka demokratskih vrijednosti. Predstoji period intenzivnih političkih previranja u kojem će svaka odluka, poput ove, imati dalekosežne posljedice. Turska ulazi u novu fazu političke borbe, gdje će se pitanje sloboda i demokratije opet naći na ispitu.
Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste činjenica da Turska, osim unutrašnjih političkih tenzija, prolazi kroz ozbiljne ekonomske izazove, uključujući visoku inflaciju i pad vrijednosti nacionalne valute. Sve to stvara plodno tlo za rast nezadovoljstva među građanima, čime opozicija, predvođena figurama poput Imamoglua, dobija dodatni zamah. Međutim, ovakvi potezi vlasti ukazuju na to da aktuelni režim neće prezati od upotrebe svih dostupnih sredstava kako bi zadržao kontrolu. Pred Turskom je period prepun neizvjesnosti, gdje će balansiranje između represije i pritiska javnosti odlučiti u kojem će pravcu zemlja krenuti – ka dubljoj autokratiji ili ka otvaranju prostora za stvarne političke promjene.
