U popodnevnim satima, Tursku je pogodio niz potresa koji su ponovo podsjetili njene građane na krhku ravnotežu života na seizmički aktivnom tlu. Prema informacijama koje je objavio Evropsko-mediteranski seizmološki centar (EMSC), riječ je o dvama snažnim zemljotresima, koji su se osjetili posebno u području blizu Istanbula.
Prvi potres, jačine 6,2 stepena po Richterovoj skali, zabilježen je kao najjači u ovom nizu, dok je drugi, nešto slabiji, imao magnitudu 5,5 stepeni. Oba zemljotresa su se dogodila u vrlo kratkom vremenskom razmaku, izazvavši zabrinutost među stanovništvom, naročito u urbano gusto naseljenim dijelovima okruga Silivri, koji se nalazi u zapadnom dijelu Istanbula. Ova oblast se već godinama svrstava među potencijalne epicentre budućih razarajućih potresa zbog geološke pozicije na granici aktivnih tektonskih ploča.
Građani koji su osjetili podrhtavanje brzo su počeli dijeliti svoja iskustva putem EMSC-ove platforme. U opisima se ističe intenzitet podrhtavanja, ali i kratko trajanje, u prosjeku između pet i deset sekundi. Neki od najčešćih komentara uključuju:
-
“Tresla se zgrada, mnogo smo se uplašili.”
-
“Zemljotres je bio toliko snažan da smo instinktivno istrčali napolje.”
-
“Kratko je trajalo, ali je bilo intenzivno.”
Ono što je trenutno poznato jeste da nema prijavljenih žrtava ili veće materijalne štete, iako su nadležne službe na terenu kako bi detaljno procijenile situaciju. Turske vlasti su, u saradnji s lokalnim civilnim zaštitama, odmah pokrenule monitoring aktivnosti, dok se seizmolozi trude da utvrde da li ovi potresi predstavljaju najavu za nove, moguće snažnije udare, ili je riječ o izolovanom seizmičkom događaju.
Ova dešavanja neizbježno vraćaju u sjećanje razorni zemljotres koji je pogodio Tursku 6. februara 2023. godine. Tada je epicentar bio u Kahramanmarašu, a posljedice su bile katastrofalne:
-
Više od 53.537 izgubljenih života
-
Oko 107.213 povrijeđenih
-
Preko 2,3 miliona objekata registrovanih kao oštećeni ili potpuno srušeni
Taj potres nije bio jedan, već trostruki seizmički napad, koji je promijenio izgled velikih dijelova jugoistočne Turske, ostavljajući za sobom razrušene gradove i duboke psihološke rane u narodu. U kontekstu tog tragičnog iskustva, svaki novi zemljotres se sada dočekuje sa dodatnom dozom straha i opreza.
Turska se nalazi na jednom od seizmički najaktivnijih područja Evrope. Njen geografski položaj između Anadolijske, Arapske i Evroazijske tektonske ploče čini ovu zemlju posebno osjetljivom na zemljotrese. Najopasnija zona u ovom kontekstu je Sjevernoanadolijski rasjed, koji se proteže gotovo paralelno s crnomorskom obalom i u čijoj blizini se nalazi i Istanbul – metropola s više od 15 miliona stanovnika.
Zbog toga vlasti već godinama pokušavaju razviti sistem rane detekcije zemljotresa, poboljšati građevinske standarde i sprovesti redovne evakuacione vježbe, naročito u školama i javnim ustanovama. Međutim, s obzirom na starost mnogih zgrada i brzinu urbanizacije, posebno u Istanbulu, postavlja se pitanje koliko je glavni grad zaista spreman za jedan veći potres.
Trenutni potresi možda nisu uzrokovali direktnu štetu, ali su poslužili kao važan podsjetnik koliko je važno ulagati u prevenciju, edukaciju stanovništva i brzu reakciju službi spašavanja. Izgradnja otpornijih objekata, redovno testiranje sistema ranog upozoravanja i stalna komunikacija između seizmoloških institucija i javnosti ključni su za ublažavanje posljedica budućih katastrofa.
Na kraju, iako se čini da je ovaj put Turska prošla bez ozbiljnih posljedica, ne smije se zaboraviti koliko brzo se sve može promijeniti. U državi s ovakvim seizmičkim profilom, budnost i pripremljenost moraju biti stalni dio svakodnevnog života. Ovi potresi, koliko god kratki bili, donose sa sobom jasnu poruku: priroda ne bira vrijeme, ali mi možemo izabrati kako ćemo se pripremiti za ono što može doći.
