Mi smo iz Živinica. Uzele smo stan, plaćamo kiriju i radimo u Sarajevu, isplati nam se. Kazale su ovo dvije prosjakinje novinarima “Dnevnog avaza”. Prosjačenje u BiH je sveprisutno. U Sarajevu je posebno izraženo. Skoro da nema ulice koja nema svoje „dežurne prosjake“.
Dosta za obrok
Ekonomska situacija u BiH nije dobra. Pogoršala ju je pandemija koronavirusa. Mnoga radna mjesta su ugašena te je mnogo ljudi prinuđeno, pružene ruke, izaći na ulicu te se osloniti na milost drugih. Ipak, osim onih kojima je to prijeka potreba, ima i prosjaka koji su razvili veliku mrežu, tačnije biznis.
Novinarke “Dnevnog avaza” napravile su socijalni eksperiment kako bi provjerile koliko se za 15 minuta može “zaraditi” prosjačenjem. Podaci su frapantni!
U najfrekventnijoj ulici u Sarajevu, u Saračima, bilo je dovoljno da 15 minuta sjednu s natpisima ispred sebe „Apel za lijekove“ i „Pomoć za hranu“ i da im prolaznici udijele 10 KM. Reklo bi se – sasvim dovoljno za jedan obrok. Poređenja radi, dnevnica konobaru u glavnom gradu BiH ne prelazi 25 KM. Također, kasirka u jednoj trgovini za osam sati predanog i teškog rada, bez pauze, zaradi 18 KM!
Nije bilo svejedno sjesti i pružiti ruku tražeći milostinju i pomoć. Prerušavanje je trajalo desetak minuta. Lokacije su unaprijed izabrane i eksperiment je mogao početi.
Kolike su kazne
– Daj ovoj ženi što sjedi pored česme koju marku – govori supruga svome mužu, na šta on vadi nekoliko kovanica i ostavlja na papir ispred nje.
Na drugoj lokaciji, kod naše novinarke stoji natpis „Apel za lijekove“. S maskom na licu odaje dojam žene sa zdravstvenim problemima. Stvari idu teže. Tek nekoliko prolaznika zadrži pogled. Policije nije bilo, nasreću po naš projekt, jer bi “prosjakinje” sigurno bile uklonjene i kažnjene.
A Zakon o prekršajima javnog reda i mira kaže sljedeće: „Novčanom kaznom od 300 do 900 KM će se kazniti za prekršaj onaj ko prosjači.“
I kada smo pomislili da od pomoći neće biti ništa, zvuk kovanica na betonu počeo je odzvanjati Saračima. To je još jedan psihološki efekt. Poenta je u tome da se vide prve kovanice, a onda poslije nije teško.
Novinarke su novac koje su sakupile udijelile prosjakinjama iz Živinica. Onima s početka naše priče. Na kraju, postavlja se pitanje koliko tek svaki dan, za 8 ili 10 sati, prosjaci mogu „zaraditi“.
Izvještaj EU: Dječije prosjačenje razlog za zabrinutost
Prosjačenje u BiH, a posebno iskorištavanje djece u ove svrhe navodi se i u dokumentu Izvještaj o BiH za 2020. godinu Evropskom parlamentu, Vijeću, Evropskom ekonomskom i socijalnom odboru i Odboru regija za 2020. godinu.
– U 2019. godini Institucija ombudsmana zaprimila je 198 žalbi koje se odnose na dječija prava (216 u 2018., 172 u 2017. i 138 u 2016. godini). Iskorištavanje djece i dječije prosjačenje su i dalje razlozi za zabrinutost – navodi se u dokumentu piše avaz.ba
