U februaru 2010. godine, Bosna i Hercegovina je svjedočila jednoj od najsramotnijih i najkontroverznijih policijskih akcija u svojoj povijesti. U ranim jutarnjim satima, u Gornjoj Maoči, izvedena je operacija koja je, unatoč ogromnoj mobilizaciji resursa, završila bez značajnih rezultata. Naime, nekoliko stotina policajaca, uključujući specijalce iz svih dijelova zemlje, bila je angažirana u ovoj sveobuhvatnoj akciji, čiji je cilj bio uhićenje vehabija, kao i zapljena oružja. Međutim, nakon što je akcija okončana, utvrđeno je da je zaplijenjeno samo nekoliko lovačkih pušaka, i to uz uredne lovačke dozvole, što je mnogima ostavilo gorak okus u ustima. Ova akcija, koja je trebala donijeti velike rezultate u borbi protiv terorizma, završila je bez značajnih pomaka, što je izazvalo veliko razočaranje među policajcima i obavještajnim službama.
No, iza same operacije stoji mnogo više od same akcije u Gornjoj Maoči. Naime, noć prije nje, u sarajevskoj dvorani Zetra, okupili su se policajci i specijalci iz svih krajeva BiH, od Bihaća do Mostara, spremni za ono što je izgledalo kao veliki sigurnosni zadatak. Nervoza je bila prisutna, a policajci su bili zbunjeni jer nitko nije znao koji je pravi cilj operacije. Šutnja i strah od nepoznatog proširivali su se među prisutnima. Samo nekoliko visokih dužnosnika znalo je točne detalje misije. U trenutku neizvjesnosti, jedan je policajac iz Krajine prekinuo šutnju i izjavio: “Dosta više i tog Dodika!” Ova izjava nije bila samo rezultat njegovih sumnji o ciljevima misije, već i odraz dubokog nezadovoljstva prema Miloradu Dodiku, političkom lideru Republike Srpske, koji je bio u središtu mnogih političkih kontroverzi tog vremena.
Iako je ova akcija bila neuspješna i označena kao “fula”, ona je postavila važnu lekciju – država BiH ima kapacitet za mobilizaciju i djelovanje kada to zaista zatreba. Iako su se rezultati akcije smatrali razočaravajućima, činjenica da je policijska sila bila u mogućnosti skupiti takvu operaciju pokazuje da, kad se država odluči djelovati, ona može poduzeti korake potrebne za suočavanje s prijetnjama. Mnogi smatraju da je Milorad Dodik, politički lider koji već godinama dominira političkom scenom BiH, “vuče za nos” sve narode i građane zemlje, što onemogućava napredak države. Zbog njegovih postupaka, BiH je stajala u mjestu, a politička napetost je rasla. Već dva desetljeća, Dodik je osoba koja stvara podjele među etničkim grupama, a mnogi smatraju da je upravo on jedan od glavnih faktora koji koče zemlju u njezinoj težnji prema stabilnosti i napretku.
Uz sve ovo, ne možemo zaboraviti ni neke od najvažnijih trenutaka iz novije povijesti BiH. Jedan od njih bio je slučaj smjene Nikole Poplašena, kao i trenutak kada je EUFOR, koristeći vojnu silu, doveo Milorada Dodika na vlast. Ovaj trenutak označio je presudnu promjenu u političkoj dinamici, jer je Dodik, unatoč kontroverzama i prethodnim političkim izazovima, postao nezaobilazna figura u politici Republike Srpske. Takvi događaji, kao što je ovaj, ostavili su trajne ožiljke u političkoj povijesti zemlje. Uz to, ne smijemo zaboraviti ni slučaj Hercegovačke banke, koja je postala simbolom državnog udara, te pobune koju je predvodio Ante Jelavić. Ovi trenuci jasno pokazuju da država, kad je to bilo nužno, nije oklijevala reagirati, iako su mnoge reakcije bile kasne ili nedostatne u usporedbi s ozbiljnošću situacije.
Ovaj članak daje uvid u ključne trenutke kada je BiH morala poduzeti ozbiljne političke i sigurnosne mjere kako bi se nosila s unutarnjim izazovima. Iako je prošlo mnogo vremena od tih događaja, jasno je da će BiH morati pokazati čvrstinu i odlučnost i u budućnosti. Postoji potreba za jačim institucijama i vladavinom prava koje će moći odgovoriti na političke i sigurnosne prijetnje, kao i usmjeriti zemlju prema stabilnosti i napretku. Bez odlučnih koraka, BiH će i dalje biti u začaranom krugu političkih i ekonomskih problema koji ometaju njen napredak.
