Izvještaji američkih obavještajnih službi koji su procurili u javnost, uključujući tajni dokument od 6. ožujka, donose zabrinjavajuće procjene o planovima Vladimira Putina i njegovim namjerama prema Ukrajini. Prema analizama nekih trenutnih i bivših američkih dužnosnika, Putin i dalje ostaje čvrsto odlučan ostvariti maksimalističke ciljeve i uspostaviti dominaciju nad Ukrajinom, unatoč velikim gubicima koje su ruske snage pretrpjele tokom rata. Ovaj pristup daje naslutiti da bi ruski čelnik mogao iskoristiti eventualni prij prijedlog za privremeno primirje kako bi oporavio svoje snage i ponovno ih opremio, što bi kasnije mogao iskoristiti kao priliku za provociranje Ukrajine, za što bi je optužio.
Povjerljiva izvješća koja su podijeljena među američkim političkim dužnosnicima jasno ukazuju na to da je Putinova strategija i dalje usmjerena na kontrolu Kijeva. Prema mišljenju jednog izvora, Putin nije odustao od svojih ambicija da se u potpunosti nametne Ukrajini, čime bi, kako je rečeno, obnovio “majku Rusiju”, misleći na prošlu moć i teritorijalnu kontrolu koju je Rusija nekada imala. Analize ukazuju na to da Putinov režim ne popušta u svojim zahtjevima, a pokušaji diplomatskog okvira za završetak rata, uključujući prijedloge o prekidu vatre, možda neće donijeti trajni mir.
S druge strane, izvještaji naglašavaju težak zadatak pred američkom administracijom, uključujući Trumpov tim za nacionalnu sigurnost, koji mora pravilno interpretirati Putinove poteze. Iako postoje prijedlozi o 30-dnevnom prekidu vatre koji su već dogovoreni između američkih i ukrajinskih dužnosnika, ruski predsjednik pokazuje oprezan stav prema tim prijedlozima. Iako ne odbacuje direktno mogućnost mira, Putin jasno daje do znanja da će eventualni dogovor morati biti pod uvjetima Moskve, uz mogućnost da Rusija usmjeri vojsku prema teritorijima koji su prethodno okupirani, a koje Kijev planira iskoristiti u budućim pregovorima.
Iako američki dužnosnici procjenjuju da bi privremeni prekid vatre mogao biti iskorišten od strane Moskve za oporavak, drugi izvori ukazuju na potencijalne prijetnje u pogledu nastavka sukoba. Neki analitičari smatraju da bi ova situacija mogla postati novi stalni sukob između Rusije i ostatka Europe, jer Putin nije popustio u svojim dugoročnim željama za obnovom ruske moći. U isto vrijeme, iako bi se mogao postići kratkoročni mir, dugoročni cilj ruskih vlasti i dalje ostaje pod utjecajem geopolitičkih ambicija.
Na temelju tih izvješća, postavlja se pitanje hoće li Putinovi pregovarački stavovi uopće dovesti do kompromisa, ili će Rusija, bez obzira na uvjete, nastaviti ostvarivati svoju politiku hibridnog rata. Prema nekim izvorima, moguće je da bi, čak i u slučaju postizanja prekida vatre, Moskva nastavila svoje destabilizirajuće aktivnosti kroz diplomatske, ekonomske i vojne pritiske, što uključuje infiltraciju u ukrajinske političke, poslovne i sigurnosne strukture.
Zanimljivo je i to da EU dužnosnici vjeruju kako bi Trump mogao biti “manje principijelan” u svojim pristupima prema Rusiji, što bi moglo omogućiti Moskvi da manipulira situacijom i izvrši ekonomski i politički pritisak na Ukrajinu. U tom kontekstu, ruski režim bi mogao ponovno pokušati potkopati ukrajinske elite, što bi dugoročno moglo destabilizirati Ukrajinu i njene međunarodne odnose.
Zaključno, međunarodna zajednica mora biti oprezna u svojim procjenama Putinovih intencija i pripremama za eventualni mir ili primirje. Dok pregovori možda donesu trenutne koristi, ključni izazov bit će postizanje trajno stabilnog rješenja za sukob, što neće biti lako bez značajnih sigurnosnih aranžmana koji bi Ukrajini omogućili reorganizaciju i obnavljanje svojih vojnih snaga.
U konačnici, situacija u Ukrajini i dalje ostaje izuzetno kompleksna i nestabilna. Dok se međunarodni diplomati i analitičari pokušavaju usmjeriti prema mogućim rješenjima, jasno je da će Putinova nepopustljivost i dugoročni strateški ciljevi ostaviti snažan utjecaj na buduće pregovore. Bez obzira na to hoće li doći do privremenog primirja ili ne, ključna će biti sposobnost Ukrajine i njenih saveznika da se pripreme na različite scenarije i osiguraju dugoročnu sigurnost. Ovaj sukob ne samo da oblikuje sudbinu Ukrajine, nego i cijeli geopolitički landskap Europe, pa stoga odabir pravilne strategije ima dalekosežne posljedice za globalnu stabilnost i međunarodne odnose u narednim godinama.
