Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, izdao je izjavu koja je izazvala mnogo reakcija u političkim krugovima. U intervjuu za Dnevni avaz, Konaković je istakao da, u slučaju nepoštivanja određenih sudskih odluka i presuda, neće poduzeti agresivne mjere kao što je slanje naoružanih jedinica protiv vlasti Republike Srpske pod vođstvom Milorada Dodika. Prema njegovim riječima, takve odluke bile bi potpuno nepotrebne jer bi izazvale još veće nesuglasice i podjele unutar zemlje. Naglasio je da bi, ako bi došlo do takvih incidenata, Milorad Dodik iskoristio situaciju za stvaranje novih skandala i incidenata koji bi mu omogućili da zadrži vlast. Konaković je također rekao da će institucije BiH pobijediti, ali da će se odluke temeljiti na racionalnim argumentima, a ne na iskorištavanju situacija za političke svrhe.
Ova izjava postavlja u prvi plan trenutnu političku nestabilnost u BiH, jer, prema riječima Konakovića, vlasti u Sarajevu trenutno nemaju dovoljno snage da se efikasno suoče sa prijetnjama koje dolaze iz Republike Srpske, a koje predvodi Milorad Dodik. Vlasti RS, prema mišljenju mnogih, već duže vrijeme provode političke odluke koje narušavaju ustavni poredak zemlje, a posebno je problematično nepoštivanje presuda koje dolaze iz Međunarodne zajednice, poput OHR-a. Konaković nije direktno osudio Dodika, ali njegov stav ukazuje na duboku političku podjelu koja postoji unutar zemlje.
Pitanje međunarodnog uplitanja također je postalo tema kada je Levent Mađar, zamjenik mađarskog ministra vanjskih poslova, komentirao mogućnost mađarske reakcije u slučaju izbijanja rata u BiH. Mađar je, u posjeti Banja Luci, otvoreno podržao Dodika, čime je dodatno podigao tenzije. On je, naime, izjavio da će Mađarska poduzeti odgovarajuće korake ako bi se sigurnosna situacija u BiH dodatno pogoršala. Ove izjave postavljaju pitanja o međunarodnim vezama i podršci koje BiH dobija od različitih stranih država, a osobito u kontekstu RS i Dodika.
U cijeloj ovoj situaciji, Elmedin Konaković se ističe kao ključni igrač u odnosima između BiH i Mađarske, posebice u kontekstu dozvola koje je izdao za mađarske vojne helikoptere da prevoze specijalističku opremu na teritorij RS. On je, naime, priznao da je omogućio mađarskim vlastima da policijski helikopteri specijalne jedinice TEK prevezu opremu na teritorij Banja Luke. Ovaj korak izazvao je zabrinutost u BiH, jer mnogi smatraju da ovakva odluka može podići političke napetosti između federacije BiH i RS. Konaković je, međutim, tvrdio da je sve bilo u skladu sa zakonima BiH.
U isto vrijeme, Zukan Helez, njegov kolega iz Vijeća ministara BiH, odbio je odobriti slijetanje mađarskog transportnog vojnog aviona u BiH, obrazlažući to sumnjom prema cijeloj situaciji. Ovaj neslaganje između Konakovića i Heleza samo dodatno pokazuje unutarstranačke nesuglasice u BiH, a posebno u kontekstu međunarodnih odnosa i sigurnosnih politika koje se donose.
Treba također napomenuti da su mađarske vlasti poslale specijaliziranu jedinicu TEK u Republiku Srpsku, koja je bila zadužena za sigurnost, uključujući i zaštitu premijera Viktora Orbana. Mađarska vojna pomoć BiH, ali i specifični odnosi između Mađarske i Republike Srpske, postali su predmet daljnjih političkih rasprava. Dodik je u više navrata bio podržan od strane Mađarske, dok su vlasti iz Sarajeva pokušavale održati neutralan i distanciran odnos prema ovoj vrsti međunarodnog uplitanja.
U zaključku, ova situacija jasno pokazuje da politička kriza u BiH postaje sve dublja, te da političke odluke, posebno one koje se tiču ustavnih normi i međunarodnih odnosa, ostaju predmet velikih nesuglasica između različitih entiteta i političkih lidera. Nejasnoće u vezi s međunarodnim uplitanjem i postupcima kao što su odobravanje vojnog transporta ili prevoza specijalističke opreme, samo su neki od izazova koji dodatno otežavaju političku i sigurnosnu situaciju u BiH.
Na kraju, iako se političke razlike u BiH čine dubokima, postoji i dalje mogućnost da se kroz dijalog i međunarodnu suradnju postignu određeni pomaci u smanjenju napetosti. Međutim, to će zahtijevati snažnu političku volju svih strana i jasnu opredijeljenost za očuvanje ustavnog poretka i suvereniteta zemlje. Međunarodna zajednica, uključujući EU i OHR, također će igrati ključnu ulogu u vođenju BiH prema stabilnosti, dok bi daljnja eskalacija političkih napetosti mogla dodatno usložniti unutarnje odnose. Konaković i drugi lideri morat će pažljivo balansirati između unutrašnjih pritisaka i međunarodnih odnosa, kako bi izbjegli nove političke i sigurnosne krize koje bi mogle ugroziti dugoročnu stabilnost i budućnost BiH kao suverene zemlje.
