Srebreničanin Emir Bektić prije agresije na Bosnu i Hercegovinu živio je bezbrižno, imao porodicu i kuću. Padom Srebrenice ostao je bez oca Redžepa. Četnici su ga odveli dok je išao prema Tuzli i nikad ga više nije vidio. Ubijen je.U maršu smrti koračao je s njim kao 16-godišnjak i gledao najstrašnije zločine. Majka mu je umrla 1999. ne dočekavši da ukopa muža, čije su kosti pronađene 2011. godine.
Bez prilike
O srebreničkom stradanju napisao je knjigu „Kad osvaneš sam“. Ovaj 40-godišnjak nema krov nad glavom. Ni posao mu država nije dala, iako je diplomirao na Fakultetu za kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu. Priprema magistarski rad i ako uskoro ne nađe posao, planira napustiti BiH.– Uspijem povremeno naći neki posao. U Srebrenici sam 2013. godine odradio pripravnički. Mislio sam tamo ostati, nisam dobio priliku. U posljednje četiri godine promijenio sam četiri mjesta prebivališta u potrazi za poslom… Sada živim sa sestrom – priča Bektić, koji još čeka da mu u Srebrenici kuća bude obnovljena.Za razliku od oca Redžepa i velikog broja članova svoje porodice, imao je sreću da preživi čak dva zarobljavanja.– Babo je ubijen u noći sa 12. na 13. juli. Taj dan kada sam s njim kroz šume bježao neću nikad zaboraviti. Posljednje čega se sjećam jeste da mi je otac rekao: „Ovo je kraj i nas će ubiti.“ Dugim razgovorom pokušavao me držati budnim, dok smo svake sekunde iščekivali smrt. Nisam razmišljao da li će ona doći od metka, noža… Jedino mi je bitno bilo što sam s babom i da, ako je već smrt neizbježna, zajedno odemo. Ipak, san me prevario… – prisjetio se Bektić.
Naslonjen na drvo
Kada se probudio, nije znao gdje mu je otac niti šta će dalje. Kaže da je imao sreće da nije pao u ruke četnicima. Spasio se, ali njegov život više nije isti.– Stisnuo sam se uz njega i zaspao mu u krilu. Tog jutra, umjesto u njegovom zagrljaju, probudio sam se naslonjen uz drvo. Otuda i naslov knjige “Kad osvaneš sam” – dodao je Bektić.Pitam se kako su izgledale njegove posljednje sekundeOčeve kosti Emir je pronašao u zvorničkoj Kamenici.– Bilo mi je preteško. Pitao sam se kako su izgledale posljednje sekunde njegovog života… Ipak, sretan sam bio da će konačno naći vječni smiraj u Potočarima. Ukopao sam ga bez desne natkoljenice i djela ruke – kaže Bektić.
zasrebrenicu.ba
