Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari, u svom intervjuu iznosi ozbiljne optužbe i komentare u vezi s trenutnom političkom situacijom u Bosni i Hercegovini, posebno u kontekstu Milorada Dodika i njegovih postupaka. Prema Suljagiću, situacija u zemlji je na rubu ozbiljne krize, koja bi mogla dovesti do ozbiljnih političkih posljedica. On upozorava da bi Darko Ćulum, direktor SIPA-e, mogao postati saučesnik u državnom udaru ako ne reagira na usvajanje antiustavnih zakona u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS).
Suljagić tvrdi da se Dodik otvoreno bori za nezavisnost Republike Srpske, a prema njegovom mišljenju, cilj mu je razdvajanje od Bosne i Hercegovine. Za ostvarenje takvog cilja, kaže Suljagić, Dodik mora koristiti silovite metode jer će mu to biti jedini način za ostvarenje političkog separatizma. Osim toga, smatra da će biti potrebno mobilizirati oružje, ljude i međunarodnu podršku da bi ostvario svoju ambiciju, što, prema njegovom mišljenju, predstavlja vrlo složen i skup proces.
Suljagić dalje analizira kapacitet MUP-a Republike Srpske, smatrajući da trenutni pripadnici policije nemaju potrebne kvalifikacije i resurse da provedu ozbiljniji vojni ili politički obračun. On ističe da, iako izgleda kao da policija može da bude efikasna u nekim manjim situacijama, realnost je da bi se suočavanje s ozbiljnijim izazovima izložilo njihovim nesposobnostima.
Komentirajući Dodikove aktivnosti, Suljagić naglašava da, ako Dodik želi ostvariti svoju političku agendu, mora poduzeti radikalne korake, uključujući podizanje srpske zastave na Vraca iznad Sarajeva. Suljagić upozorava da bi takav potez mogao izazvati nervozu među ljudima u Bosni i Hercegovini, što bi moglo dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica.
Za situaciju u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, Suljagić smatra da je Dodikov potez u NSRS-u zapravo udar na pravosudne institucije u zemlji, jer su ti zakoni ugrozili stabilnost sigurnosnog sistema i pravnu moć BiH. On poziva na brzu reakciju domaćih institucija, posebno SIPA-e, i traži da Darko Ćulum bude spreman poduzeti korake kako bi zaustavio Dodikove poteze. Suljagić smatra da će ljudi poput Ćuluma i drugih ključnih figura u pravosudnim institucijama morati odlučiti hoće li postati saučesnici u podršci Dodiku ili će poduzeti mjere da ga zaustave.
Jedan od ključnih problema u Bosni i Hercegovini, prema Suljagiću, jeste i kadrovska politika koja, kako tvrdi, omogućava Dodiku da uživa veliku slobodu u provođenju svojih politika. On naglašava da je neodgovorno zapošljavanje nekompetentnih ljudi na ključne pozicije dovelo do toga da BiH ne reagira učinkovito na izazove s kojima se suočava. Prema Suljagiću, ako bi postojali ljudi koji su sposobni i voljni raditi svoj posao, situacija u zemlji bila bi drugačija.
U vezi s međunarodnim čimbenicima, Suljagić smatra da Bosna i Hercegovina više ne može računati na međunarodnu pomoć, jer, kako ističe, svjetske sile sada imaju svoje vlastite probleme i ne mogu se posvetiti pitanjima koja se odnose na BiH. On smatra da Bosna i Hercegovina mora biti sposobna sama sebi osigurati opstanak i stabilnost, umjesto da se oslanja na pomoć stranih faktora.
U konačnici, Suljagić zaključuje da narod Bosna i Hercegovine ima sposobnost da zaustavi Dodika, slično kao što je to bio slučaj u prošlim vremenima kada su građani uspješno zaustavili Karadžića i Miloševića. On vjeruje da je narod ključni faktor koji će odrediti sudbinu zemlje i da će se Dodik, bez obzira na sve svoje političke ambicije, morati suočiti s tim.
Suljagić smatra da Bosna i Hercegovina ne treba čekati da strane sile riješe njezine probleme, već mora preuzeti odgovornost za svoju sudbinu. Na kraju, on se nada da će Bosna i Hercegovina nastaviti postojati kao suverena i stabilna država, bez obzira na sve izazove koji je prate.
Zaključno, situacija u Bosni i Hercegovini ostaje veoma napeta, s neizvjesnim ishodima koji mogu oblikovati budućnost zemlje. Emir Suljagić jasno ističe da je trenutna politička kriza prilika za ozbiljnu refleksiju i promjene, naglašavajući da samo narod može zaustaviti destruktivne težnje pojedinaca i sačuvati suverenitet zemlje. Za njega, ovo nije samo politička borba, već pitanje opstanka i slobode svih građana BiH. On poziva na hrabrost i odlučnost od odgovornih institucija, istovremeno podsjećajući na odgovornost međunarodne zajednice. U tom kontekstu, svi, bez obzira na etničku ili političku pripadnost, moraju prepoznati ozbiljnost trenutne situacije i biti spremni djelovati u zaštiti budućnosti Bosne i Hercegovine.
