U emisiji ‘Stubovi islama’ emitovanoj na televizijskom kanalu Islamske zajednice u BiH, ‘BIR TV’, svoju životnu priču o prvom doticaju, a onda i prelasku na islam, podijelile su Vesna Domuz i Sanja Selma Sadiković, supruga i kćerka Čedomira Domoza, heroja odbrane Bosne i Hercegovine, piše Hanuma.ba.
Selma je kako kaže još kao mala djevojčica pokazivala ljubav prema islamu, jer je, ističe, njen život prije doticaja sa islamom bio veoma kratak.
“Već sa svojih 8 godina, u drugom razredu osnovne škole, ja sam počela ići na vjeronauku i u mekteb, tako da, mogu slobodno reći da je taj moj život prije islama bio beznačajan, u odnosu na ono sve što se poslije dešavalo. Mogu reći da sam, možda u nekom periodu puberteta pokušala da pronađem i neke druge odgovore. To je onaj period kada mlađi ljudi preispituju sve, traže sebe, pa onda pomisle, “možda i sa one druge strane ima nešto zanimljivo”, ali međutim, ja sam probala i to, i nisam pronašla ništa što me ispunjava, kao što me ispunjavao islam”, govori Selma Sanja Sadiković, ovlastni kontrolor letenja prve klase, bosanskohercegovačkih kontrolora letenja, piše Hanuma.ba.
Vesna, Selmina majka, ističe da je islam primila u svojoj 36. godini. Živjela je sa ocem koji je bio milicioner u prošloj državi, te navodi da nije imala dodira nisačim što ima veze sa islamom.
“Imala sam jedan specifičan i vrlo težak život, onda sam se udala pa je došao rat, pa je došla pogibija muža, pa je došla borba oko djece, pa poslijeratni period ponovne izgradnje i kretnje života, tako da, taj neki život koji je bio prije islama, bio je čista borba. Kada se jedna žena i majka bori, ustvari niste svjesni stvari koje su vam bile potrebne da bi se to sve upotpunilo, odnosno drugačije gledanje na taj život, nego što je on sad sa ove distance”, govori Vesna.
Promjena u životu
Selma ističe da je dječij razmišljanje općenito da su roditelji ti koji sve mogu, koji su neuništivi, nepobjedivi, međutim, kada dijete rano ostane bez roditelja, onda dijete shvati da roditelji nisu ti koji su veći od života, i da postoji neka veća sila od roditelja, te navodi da je ona možda iz nekog straha od tih ratnih dešavanja, tragedija koje su se dešavale oko nje, pronašla utjehu, odnosno svijet u kojem se osjećala sigurno, a to je za nju bio svijet islama, piše Hanuma.ba.
“Moja saznanja o Poslanikovom s.a.v.s., teškom životu, kako je i on ostao siroče kao mali, kako je to sve prošao, nekako sam se poistovjetila sa njim i uvijek sam sebe kao djevojčica doživljavala; “ako je Poslanik tako težak život imao, i tako posebno mjesto kod Allaha dželel š’anuhu, onda ću se i ja nadati nečemu takvom“. Meni je to kao djetetu u tom dječijem svijetu straha, bilo utjeha i nada”, kaže Selma.
“Nekada sam kćerku dok klanja, molila da uči naglas, kako bih ja to čula”
Specifično je, kaže mama Vesna, bilo primanje islama njene kćerke i nje. Pratila ju je tokom odrastanja u islamu.
“Čak sam svoju Selmu molila nekada dok bi klanjala, da naglas uči, da bih ja to čula. Jer osjetite…“, govori emotivno mama Vesna.
“Probat ću objasniti slikovito, imate ženu u godinama, koja je kao što sam ja tada bila, pa nema svoga poroda, i ona to želi, i onda joj Allah dželle š’anuhu spusti tu milost, eh to se meni desilo. Ta Milost koja je meni tada data je već tada 18-godišnje život stvorenje, to je živa materija. To ne možete ukrotiti u knjige, to se mora živjeti i doživjeti”, govori Vesna sa suzama u očima.
Selma joj je, kaže ispunjavala želju, i često puta je naglas učila, dovila, a ona je u tim trenucima bila zatečena, pa bi je znala pitati kako može tako lijepo prelomiti jezik, to proučiti, te joj je to kao majci bilo fascinantno.
Kazuje Vesna da se u tom periodu često preispitivala, šta se to dogodilo, zašto baš njoj, šta je doprinjelo da dobije takvu milost, te da ona kao njeno dijete njoj pomaže i vodi je kroz to.
Prihvatanje islama, donošenje šehadeta
“Naše prihvatanje islama dogodilo se 6.6.2002. godine i to veoma specifično. Ja sam došla da proučim šehadet, da primim islam, i efendija koji je bio u tom džematu, pitao je, ko je došao sa našom sestrom. Hadžinica koja je bila sa mnom u pratnji, žena je trebala da dođe, međutim, ona kaže, jednostavno sam bila ‘pikovana’, nisam mogla ustati, a onda je moja Selma ustala, prišla i sjela pored mene i zajedno smo u tom trenutku, zvanično i ona i ja primile islam”, kaže Vesna.
San kao poruka za uputom
“Sanjala sam da sam na radnom mjestu i da sam pronašla kalendar, pa sam upitala kolege šta taj kalendar radi na mom stolu. Oni su mi odgovorili, “rečeno je kod koga je ostavljen taj kalendar, on će ići na hadždž”. Ja sam rekla, kako ću ići na hadždž, ja nemam pojma ni o čemu, kako ću ja tamo”, pa mi je u snu rečeno; “ništa nemoj da se brineš, ti kada tamo odeš, stavit ćeš ruku na jedno mjesto, a ono će samo za tebe učiti ‘Inna e’atajna’. Znate, kad se probudite, to su snovi koji se urežu u sve moguće, od čovječijeg mozga, do duše, do srca, i onda sam ja tragala oko dvije godine, da mi neko pokuša dati odgovor šta da radim. Spomenute su riječi, spomenuta je sura, o nečemu o čemu ja nisam imala pojma. Na svu sreću, ja sam svoj odgovor pronašla, lijepo, toplo i prijatno mi je objašnjeno da sam na pragu promjena koje treba sama sa sobom da sjedem, da razmislim, da je moj san moja uputa i elhamdulillah, ja sam svoju uputu slijedila“, dodaje Vesna.
Cjelokupan razgovor pogledajte u videoprilogu Televizije Bir OVDJE . (Hanuma.ba)
