U vrijeme kada je širom svijeta pa i zemljama regiona prisutna “barbiemania” zbog holivudskog ostvarenja “Barbie”, koji se prikazuje u kinima, vodimo vas u radionicu 11-godišnje Esme Gljive iz Vogošće, nadomak Sarajeva, kako biste upoznali “Bosnian Barbie” – lutke koje ova talentovana djevojčica odijeva u tradicionalnu bosansku narodnu nošnju.
Esma je odlična učenica Osnovne škole “Mirsad Prnjavorac” u Vogošći, trenira taekwondo, a jedna od njenih velikih ljubavi je i folklor, koji se, kako nam otkriva, u njenoj porodici prenosi s koljena na koljeno. To je i jedan razloga zbog kojeg je Esma odlučila prigrliti ovaj posve neobičan i hvale vrijedan hobi. Esma je svojom kreativnošću i talentom kroz lutke odjevene u bosansku narodnu nošnju odlučila na svoj način iskazati ljubav prema folkloru i narodnoj nošnji, prepoznatljivim elementima bosanske tradicije.
Esma govori kako je sve počelo nedavnom posjetom Mostaru, gdje je šetajući gradom s roditeljima u jednom izlogu primijetila lutke koje nisu bile odjevene na način kako je to ona zamišljala.
“Šetali smo Mostarom, vidjela sam lutke u izlogu koje nisu bile baš pravilno obučene, i ja sam odlučila da to pokušam uraditi na malo drugačiji način, da ih odijevam u narodnoj nošnji”, kaže Esma.
I tako je sve počelo.
Kaže kako lutke koje odijeva u narodnu nošnju otkupljuje od prijatelja i poznanika, dok odjeću, odnosno minijaturne komplete bosanske narodne nošnje izrađuje sama pomoću male mašine za šivenje, koju joj je kupila nena Alma Maksić.
Podrška porodice joj je veoma važna, najviše podrška majke Adane, ali ne izostaje ni podrška oca i braće. Esma također ima sreću da je uz nju i nena Alma, žena koja je 50 godina posvetila folkloru i koja joj u kontekstu samih nošnji i krojeva na određeni način daje i stručnu pomoć.
Izrada jedne lutke nekad zna trajati i po nekoliko sati, dodaje Esma, pojašnjavajući nam kako teče kompletan proces pripremanja jedne lutke.
“Potrošim nekad i do pola dana. Prvo oblačim lutku, onda dodajem detalje. Najprije napravim košulju od bijelog materijala, onda šijem dimije. Nakon što lutki obučem dimije, dodajem pojas, prsluk, maramu, tepeluk te ostale detalje”, objašnjava Esma.
– Šarolikost narodne nošnje –
Trudi se da narodna nošnja na njenim lutkama bude što više raznolika pa ja tako na lutkama primjetna muslimanska, pravoslavna i katolička narodna nošnja iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. Pokazuje nam na svojim lutkama, između ostalog, reprezente pravoslavnih nošnji iz okoline Sarajeva, katoličkih nošnji iz predjela Kreševa, gradsku muslimansku nošnju, nošnje specifične za Doboj, Glamoč, Stolac, ali i brojna druga podneblja.
Iako se izradom lutki bavi tek nešto više od jednog mjeseca, Esma kaže kako je prezadovoljna interesovanjem javnosti za njenim lutkama. Javljaju se, kaže, građani iz svih dijelova Bosne i Hercegovine, a prve lutke otišle su i izvan granica države. Da Esma pravi prelijepe lutke potvrđuje i podatak da su već stigle do Češke, Švedske, Bugarske, a u pripremi su narudžbe za Njemačku, Kuvajt pa čak i Uzbekistan.
Tako se jedna od njenih lutaka našla i u rukama ambasadorice Bosne i Hercegovine u Češkoj Martine Mlinarević, koja je svoj primjerak lutke podijelila na društvenim mrežama i na taj način Esmi pružila podršku, na čemu joj je, kaže, posebno zahvalna.
“Javljaju nam se ljudi iz dosta gradova. Imali smo nedavno narudžbu od 15 lutki koje su otišle u Prag. Zaista ima velikog interesovanja. Svi se veoma zadovoljni, kažu da su lutke prekrasne”, kaže Esma.
Da ovo nije obična priča, potvrđuje i činjenica da ona lagano poprima i jedan humanitarni karakter. Esma je nedavno odlučila svoju lutku pokloniti i djevojčici Sarah Hurem iz Viteza, za koju su prikupljana sredstva za liječenje putem organizacije “Pomozi.ba”. Na društvenim mrežama je vidjela kako djevojčica Sarah recituje pjesmu o Bosni, to joj se dopalo pa ju je odlučila obradovati lutkom, shvativši, kako kaže, da obje na poseban način vole svoju domovinu.
Na pitanje kakvi su njeni planovi za budućnost, Esma je jasna:
“Cilj mi je da proširim svoju radionicu, da što više napravim lutaka u narodnoj nošnji i da te nošnje budu što raznovrsnije.”
Kaže kako još uvijek nije razmišljala o davanju imena njenoj lutkama, ali kako se ona zasad može nazvati “Bosnian Barbie”. Na pitanje može li se uskoro očekivati i pojava muške verzije koja bi se mogla nazvati “Kenan” (asocijacija na Ken, muški pandan Barbie op.a.), Esma kroz smijeh odgovara kako bi u skorije vrijeme trebala početi raditi i na muškoj verziji.
Esma dodaje kako joj mnogo znači što na ovaj način čuva bosansku tradiciju.
“Kada završim jednu lutku u meni se budi osjećaj da sam napravila nešto novo, da sam nešto uspjela i skrojila”, zaključuje Esma.
Majka Adana je posebno ponosna na svoju kćerku, ističući kako je Esma uvijek bila marljiva i vrijedna te kako na ovaj način zarađuje i svoj džeparac.
“Sve je krenulo spontano, vidjeli smo neke lutke u Mostaru. Imala je svoje barbike, imali smo materijal, tako smo krenuli da to napravimo bolje. Esma se trudi da svoje slobodno vrijeme i energiju iskoristi maksimalno korisno, prvenstveno što je to bolje nego da ga provodi na telefonu i društvenim mrežama”, kaže majka Adana te dodaje:
“Kada smo napravili prvu lutku, s obzirom na to da smo svi familijarno povezani s folklorom, nana je rekla da ponese te lutkice za poklon domaćinima na gostovanje s folklornom grupom.”
Kako se interesovanje za lutkama povećalo, Esma je odlučila napraviti stranicu na društvenim platformama Facebook i Instagram, nazvavši je “esmama_radionica”, gdje je moguće vidjeti njene kreacije, naručiti svoju unikatnu lutku, a isto tako i učestvovati u brojnim nagradnim igrama.
AA
