U posljednje vrijeme, sigurnosna situacija u Europi postaje sve kompleksnija, s obzirom na rastuće prijetnje koje dolaze od strane Rusije. Istovremeno, pojavljuju se i neizvjesnosti vezane uz angažman Sjedinjenih Američkih Država unutar NATO-a, što stvara dodatni pritisak na europske zemlje da preispitaju i prilagode svoje sigurnosne strategije. Ministarstva obrane EU-a, zajedno s ministrima vanjskih poslova NATO-a, već održavaju niz paralelnih razgovora s ciljem preoblikovanja europske sigurnosne politike, a Varšava i Bruxelles su postale središta tih ključnih rasprava. U fokusu tih razgovora su prioriteti koji uključuju povećanje obrambene potrošnje i modernizaciju vojne opreme, kao i pripremu za potencijalno povlačenje SAD-a iz NATO-a, što bi moglo dovesti do smanjenja podrške Ukrajini u njenom sukobu s Rusijom.
Jedan od ključnih ciljeva unutar ovog procesa je osiguranje da Evropa postane vojno neovisnija, a to uključuje ulaganje u razvoj protuzračne obrane, projektila dugog dometa, te povećanje mobilnosti trupa. Ministarstvo obrane EU-a planira pokrenuti čak 20 novih projekata ulaganja u vojnu infrastrukturu, što se očekuje da će biti realizirano do sredine godine. S obzirom na aktualnu geopolitičku situaciju, koja uključuje i vojnu suradnju između Rusije, Kine, Irana i Sjeverne Koreje, postoji snažna zabrinutost da se Rusija nastavlja širiti u regijama koje destabiliziraju sigurnost ne samo Ukrajine, već i globalne.
U kontekstu NATO-a, predsjednik Vlade Nizozemske, Mark Rutte, ističe kako članice Saveza imaju pravo donijeti svoje vlastite odluke u pogledu međusobne suradnje. To znači da će, primjerice, suradnja između Hrvatske, Albanije i Kosova, iako važna, biti pitanje koje će rješavati same zemlje, a ne NATO kao organizacija. Iako NATO nije izravno uključen u ove bilateralne sporazume, prisutnost Saveza na Kosovu i u Bosni i Hercegovini odražava njegovu zabrinutost za stabilnost Balkana. Ova regija je postala izazov za NATO zbog povijesnih tenzija, kao i zbog bliskih odnosa Srbije s Rusijom, što dodatno komplicira situaciju u okviru Saveza.
Rutte je također komentirao situaciju u Bosni i Hercegovini, pozivajući Predsjedništvo BiH da preuzme odgovornost za kontrolu zemlje. Pozvao je članove Predsjedništva na suradnju i jasnoće u vezi sa statusom visokog predstavnika, jer stabilnost regije ovisi o unutarnjim politikama, ali i o ulozi NATO-a u očuvanju mira. S obzirom na to, NATO neće dopustiti sigurnosni vakuum u BiH, jer bi to moglo imati destabilizirajuće posljedice ne samo za tu zemlju, već i za širu regiju Balkana. Kada je riječ o specifičnom slučaju Milorada Dodika, Rutte je pozvao na poštovanje odluka neovisnog pravosuđa, smatrajući da bi takav pristup mogao doprinijeti dugotrajnoj stabilnosti.
Iako se govori o potencijalnim promjenama u američkom angažmanu, Rutte je uvjeren da SAD ostaje čvrsto privržen NATO-u. On je naglasio da, iako postoji pritisak na europske saveznike da povećaju svoju obrambenu potrošnju na 2% BDP-a, Sjedinjene Američke Države ne planiraju napustiti NATO niti smanjiti svoju obvezu prema članku 5 koji se odnosi na uzajamnu obranu. Rutte također smatra da su europski saveznici već poduzeli korake ka ostvarivanju tih ciljeva, iako se cijeli proces suočava s različitim izazovima.
Zaključno, s obzirom na rastuće prijetnje iz Rusije i nestabilnost u NATO-u, budućnost europske sigurnosti ovisit će o pojačanoj suradnji unutar Saveza, ali i o većoj vojnoj neovisnosti Europe. Dok se Sjedinjene Države suočavaju s unutarnjim političkim izazovima, Evropa mora pronaći ravnotežu između globalne političke odgovornosti i svoje vlastite obrambene strategije. NATO mora ostati osnova sigurnosti u Euroatlantskoj zajednici, ali samo uz jasnu suradnju, povećanje obrambenih resursa i konsenzus među svojim članicama.
Za kraj, važno je napomenuti da sigurnosna situacija u Europi zahtijeva ne samo pojačanje vojne moći, već i stratešku koordinaciju među državama članicama NATO-a. Iako se trenutačno čini da se sigurnost Europe suočava s velikim izazovima, postoji i prilika za jačanje unutarnje kohezije, posebno kada je riječ o zajedničkim vojnim projektima i razmjeni tehnologije i resursa. Europa mora biti spremna odgovoriti na prijetnje, ne samo iz Rusije, već i s drugih globalnih fronti, kao što su kibernetički napadi, hibridni ratovi i druge nesigurnosti koje oblikuju moderni geopolitički prostor. S obzirom na to, ključno je da zemlje Europske unije i NATO-a ne samo da povećaju ulaganja u obrambenu infrastrukturu, nego i osiguraju dovoljnu političku volju za očuvanje zajedničke sigurnosti i stabilnosti u regiji.
