Prošle su dvije godine od prerane smrti Nudžejme Halilović Voloder, koja je preminula u svojoj 26. godini.
Ona je inače kćerka Nezima Halilovića Muderrisa, ratnog komandanta 4. muslimanske slavne brigade i bosanskohercegovačkog hatiba.
Muderris se potresnim statusom koji prenosimo prisjetio voljene kćerke.
Sine, danas je tačno dvije godine otkako si preselila na Bolji svijet, dvije godine u kojima smo te se sjećali samo po dobru, često zijaretili tvoj kabur u Konjicu, učili dove za tebe, udjeljivali sadaku, daleko od očiju drugih puštali suze za tobom, jedni drugima pričali snove u kojima si uvijek bila vesela, nasmijana, nurli lica i u zelenim haljinama koje si posebno voljela, pregledali smo i čuvali tvoje sms poruke pisane proteklih godina, slagali smo tvoje fotografije u albume…
Napisao je da su joj zajedno sa suprugom Amarom na kabur prije tri mjeseca postavili na kabur bijele nišane i posadili travu.
Tvoj sin Hamza hvala Allahu raste, prije 10 dana je napunio četiri i po godine, puno te spominje, kaže da si najljepša na Svijetu, sanja te, čeka da mu dođeš iz Bolnice, miriše tvoje mahrame i haljine, najvoli igračke koje si mu ti kupila, spominje mjesta gdje si ga vodila i igrala se sa njim, briše nenine suze i govori: “Neno, zašto plačeš?”… Svi ga pazimo i čuvamo, a najviše njegov babo Amar, koji ga vodi u prirodu, na mjesta koja ste obilazili u sretnom braku i počesto ga dovede kod nas.
Dalje pipe da Hamza sluša u obdaništu, a jučer je učestvovao na priredbi povodom Obilježavanja Dana državnosti.
Najvoli tetića Ahmeda, sa kojim se začas posvađa, pa se onda izljube, dajidžića/lođaka Zejda, tetiće Jahju i Davuda, tetičnu Tajru, koju ponekad dobro udari, a kada ga upitamo zašto udara svoju sestru, kaže: “Zato što je volim!” i amidžiće Fatiha i Nuha, prvi se javlja na interfon i telefon, ne voli se maziti i ljubiti, sam se oblači i rasprema, voli voćni sladoled, lizalo, čips i pez, od nene dok pije čaj kada na njega ne obraća pažnju uzima ostatak čokoladice Duplo, drago mu je kada ga nena uspavljuje na nogama…
Fališ nam da nam bahneš, da nam pošalješ poruke: “Jeste li kod kuće? Eto me, samo da vas vidim. Volite li vi mene? Babo, jelde ti mene voliš najviše!?..”
Puno fališ i svojoj sestri Sadžidi, braći Amaru i Abdullahu, neni, đedi, snahama, sestrićima, sestričnoj, svekrvi, svekru, amidži, dajidži, tetkama, strini, dajidžinici, zetu, rodbini, tvojim prijateljicama… Volimo te, učimo dove za tebe i čeznemo za susretom sa tobom!
Allah te počastio deredžom šehida, ljepotama u Berzahu, sigurnošću u Hladu Arša na Kijametu i uživanjima u Firdevsu! I sve nas sastavio sa tobom!
Tvoji mama i babo – stoji u objavi koja je rasplakala mnoge.
hayat
