U posljednjim istupima gradonačelnika Mostara Marija Kordića, uočava se sve izraženija politička i retorička agresija usmjerena prema Bošnjacima i Islamskoj zajednici u Mostaru. Njegove izjave, obavijene tankom oblandom multietničnosti, sve više odišu netrpeljivošću i političkom isključivošću. Javnosti poznat po umjerenijem tonu u svojim ranim danima na političkoj sceni, Kordić se danas profilira kao predvodnik rigidnog i netolerantnog kursa, što se najbolje vidi kroz njegov najnoviji istup na Facebooku i u medijima bliskim HDZ-u.
U svojim javnim nastupima Kordić nastoji prikazati Mostar kao grad blagostanja, gdje svi građani žive u harmoniji i zadovoljstvu. Međutim, stvarna slika koju prepoznaju stanovnici tog grada je suprotna. Mostar je mjesto dubokih podjela, nesigurnosti i politički motiviranog nasilja, u kojem ključnu ulogu igraju navijačke grupe povezane sa fudbalskim klubom Zrinjski. Ove grupe, prema tvrdnjama novinara i građana, djeluju nekažnjeno, često ciljajući bošnjačku i srpsku djecu, kao i sve one koji se politički razlikuju od vladajuće strukture.
Ovdje se otvara niz problema koje Kordić i njegova politička matrica sistematski ignorišu:
-
Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona ne reagira na nasilje, već, naprotiv, ispituje i zastrašuje žrtve.
-
Javna i privatna imovina se uništava bez ikakvih sankcija.
-
Islamska zajednica se suočava s administrativnim opstrukcijama kada želi graditi vlastite objekte, iako su svi papiri u skladu sa zakonom.
Jedan od najslikovitijih primjera institucionalne diskriminacije jeste slučaj Mevlana centra, kojeg Islamska zajednica želi izgraditi vlastitim sredstvima, na vlastitoj zemlji. Uprkos jasnim pravnim osnovama, Kordić je reagirao s izuzetnom oštrinom i pokušao zaustaviti taj projekt. S druge strane, kada se gradi Hrvatsko narodno kazalište (HNK) – objekt upitan po lokaciji i dokumentaciji – Kordić ne samo da ne vidi problem, već ga i bespogovorno podržava.
Ovdje se uočava dvostruki standard:
-
Kada Bošnjaci pokušavaju nešto izgraditi legalno i transparentno – to se osporava.
-
Kada se projekti realizuju pod okriljem HDZ-ove politike – sve se dozvoljava i finansira iz javnih sredstava, uključujući i ona koja dolaze od samih Bošnjaka.
Dodatnu zabrinutost izazivaju Kordićeve izjave u kojima tvrdi da niko nema pravo nadgledati rad Gradske uprave Mostara. Takav stav ukazuje na autoritarne tendencije i pokušaj stvaranja zatvorenog političkog sistema u kojem se javna sredstva troše bez odgovornosti i nadzora. Upravo to je suština problema – pokušaj da se od Mostara napravi privatni posjed, zatvoren za dijalog i saradnju.
Posebno je indikativno što se ova retorika i politička nervoza pojavljuju paralelno sa pojačanim aktivnostima Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a, koji sve otvorenije zagovara formiranje trećeg entiteta. Kordićevo ponašanje djeluje kao produžena ruka te ideologije, koja se temelji na isključivanju svih koji ne pripadaju zamišljenoj etničkoj homogenosti.
Simbolički gledano, cijeli ovaj politički kurs oličen je u:
-
Upornom održavanju krsta iznad Mostara kao političkog i vjerskog simbola dominacije.
-
Institucionalnoj šutnji prema zloupotrebama i nasilju.
-
Javnom obračunu s neistomišljenicima, naročito ako dolaze iz bošnjačke zajednice.
Iako se u Mostaru šaptom pričaju brojne anekdote i kritike na račun Kordićeve vladavine, većina građana se suzdržava od javnog komentara, bojeći se posljedica ili želeći zadržati vlastito dostojanstvo. No, ne može se ignorisati činjenica da su očekivanja koja su postojala kada je Kordić ušao u politiku – kao neko ko bi mogao donijeti racionalniji i otvoreniji pristup – potpuno iznevjerena.
Konačno, priča o Hrvatskom narodnom kazalištu postaje ogledalo jedne fašizoidne politike, koja više od dvije decenije dominira Mostarom. Sve se svodi na stvaranje političkog i institucionalnog prostora u kojem dominira jedan narod, jedna ideologija i jedan vođa. Korist od toga imaju samo pojedinci, dok šira zajednica ostaje bez stvarnih koristi, izložena nepravdi, strahu i stagnaciji.
Ovakva politika ne doprinosi izgradnji zajedničkog društva niti vodi ka napretku. Naprotiv, ona produbljuje podjele, cementira nepravde i blokira svaki pokušaj stvaranja otvorenog, multietničkog i pravednog Mostara.
Na kraju, važno je napomenuti da politička praksa koju provodi Kordić i njegove stranačke vođe, poput Čovića, stvara ozbiljan raskol unutar društva i prijeti budućem miru i stabilnosti Mostara. Njihova politika isključivanja i favoriziranja samo jednog naroda stvara duboke rane koje će biti teško zaliječiti. Zaista je od ključne važnosti da se građani Mostara, bez obzira na svoju etničku ili vjersku pripadnost, ujedine u borbi za prava, slobode i jednakost, te da potiču dijalog i međusobno poštovanje. Bez toga, Mostar će ostati zarobljen u prošlim, destruktivnim politikama koje nemaju budućnost za sve njegove stanovnike.
