Gle, ova Sara Sabri rodila četvrto dijete! A ja sam mislila da je to neka pametna žena
Insan mora izgraditi kod sebe svijest o ispravnom putu i gaziti njime ne obazirući se ni na kakav komentar ili spoticanja sa strane. Za to je potrebno mnogo znanja i mnogo samopouzdanja. Na bilo kakvom putu ako ste, bit će praznih i dokonih koji će imati šta da komentarišu. A ako ste još na ispravnom, inšallah, i ako još bilo čime odudarate od mase koja najvećim dijelom spava, sa svim svojim ambicijama, željama i voljom za napretkom, onda ste u blatu koje vam užasno otežava hod, ali opet nije nemoguće hodati.
Ma kakvo da je okruženje uvijek se tu nađu i osobe koje su razumne, neiskompleksirane, optimiste, vrijedne, koje vam olakšavaju put, pa se osjećate kao kada sa makadama pređete na asfalt. Međutim, zbog onih drugačijih kojih je mnogo više, morate sebi izgraditi takav imunitet da se za vas ne lijepi ništa koliko lopta o zid. Nek “tupkaju” koliko hoće, zalijepiti se ne može ništa niti ostaviti traga, a samim tim ni usporiti vas ili zakočiti.
Sve negativno što dođe od nekog najčešće je refleksija trenutnog negativnog stanja u kom se osoba nalazi, a da to uopće nema veze s vama. Samo ste svojom riječju, ne misleći ni na kog konkretno, “stali na žulj” nekome ko se davi u nekom problemu, a ne umije da ispliva. Vi ste onda krivi za sve, čak i za taj njegov problem. To sam shvatila pišući knjige. Iz želje da i sama pisanjem spoznam istinu, a onda i da je spustim na papir i ponudim drugome, analizirala sam reakcije osoba koje su ih čitale. Na svako mjesto na kom sam pisala o poštovanju supruga, o udovoljavanju isl., “upalile” su se žene koje njihovi muževi ne poštuju I žestoko negodovale; na mjesta na koja sam govorila o dotjerivanju, sređivanju i njegovanju sebe “upalile” su se žene koje ili ne vole da se sređuju, nisu navikle, ili više nemaju za koga, jer je muž “odlepršao” drugoj, a ja sam joj probudila u grudima pitanje da li je i ona možda na neki način doprinijela tome i to je najbolniji udarac koji sam, nehotično, mogla da joj zadam.
Čak i kada govorim da žena, za svoje dobro, treba biti otresitija, voditi računa o sebi, skupiti snage da se organizuje, da rasporedi vrijeme, da drži konce u svojim rukama, jednostavno da se rashaviza i osloni na Boga pa na sebe, nema pomoći danas ni od kog drugog, dobijem komentar – “Pa zar i ti tako prema ženi? Pa ti trebaš da si na njenoj strani!” – I to uvijek bude od žena koje očekuju pomoć i saželjenje od svih u svakoj situaciji, da im se nađu, da im priskoče, i da budu glavni krivci ako im bilo šta u životu krene kako ne treba. Sve im serviraj na tanjir i stoj pored njih da im slučajno još i ne zapre. Ko bi ih tupnuo po leđima?
Eto posljednje što sam pisala (i uradila) bilo je na temu rađanja, a “pao je” i jedna jako simpatičan komentar:
“Gle, ova Sara Sabri rodila četvrto dijete! A ja sam mislila da je to neka pametna žena i stalno sam kopirala njene facebook statuse!”
Prema tome, pazite šta i koga kopirate. Nikad ne znate kolika je čija pamet i šta mu može na nju pasti da uradi.
Od svega je, po meni, najbitnije izgraditi svoj put, postaviti svoj cilj, i ne trošiti vrijeme i snagu šutirajući svaki kamičak koji neko baci pred vas da bi vas usporio. Jadan je život onog čije su sve aktivnosti usmjerene na dežuranje i bacanje kamičaka pred ljude, umjesto na izgradnju vlastitog svijeta i života. Pozitiva i ljepota dolaze iz osobe kojoj je nutrina time i ispunjena, ma sa čime da se u životu bori. Ona shvata da neće olakšati sebi, ako udari drugoga. A negativa se izliva iz negativnih grudi, zatrovanih prsa koja se ne trude da se očiste, već da zatruju i sve oko sebe da ne tonu sami u svoj otrov.
Pazite kraj čijeg je vaše rame… Niko ne može nikome nauditi koliko insan može sam sebi.
Autor: Sara Sabri
