Gledam statuse ove naše omladine o svojim “simpatijama” – “moje sve”, “moj život”, “moj dunjaluk”, “moja sreća”, a kada se uzmu, ne mogu ni godinu dana izdržati zajedno. Zašto je to tako? Po meni, postoje tri ključna razloga. Prvi je, brkanje između strasti i ljubavi. Strast je kratoktrajna, a ljubav je trajna kategorija. To što se dešava prije braka, u većini slučajeva je strast, koja istini za volju predstavlja važan, ali ne i jedini segment ljubavi, a ne istinska ljubav, jer je istinska ljubav mnogo više od strasti; ona je i poštovanje, i razumijevanje, i pomaganje, i strpljivost, i upornost. Ljubav opstaje u braku, ako je on utemeljen na svim ovim značenjima, a urušava se ako je utemeljena isključivo na strasti. Drugo, prije braka ne postoje nikakve obaveze i odgovornosti, dok je brak od svog početka do kraja satkan od prava, obaveza i odgovornosti. Brak, tako shvaćen, potvrđuje i jača ljubav i vezu, ako je ona iskrena, ili je ruši u njenim temeljima, ako je neiskrena. Treće, ljubav, strast i ispoljavanje najintimnijih osjećaja imaju pravi efekat i Božiji blagoslov isključivo u braku, i onaj ko ih “okusi” prije braka, uglavnom ih izgubi u braku, jer je Božiji zakon da haram ne može donijeti dobro.
( Imamović Semir )