Zahvala pripada Allahu, dželle šanuh, Jednom i Jedinom. Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
Allah, dželle šanuh, doista je poslao poslanike, spustio knjige i propisao propise samo da bi mu se ispovjedao tevhid i da bi bio obožavan.
Uzvišeni je rekao: “Nisam stvorio ni ljude ni džinne osim da mi čine ibadet.” (Ez-Zarijat, 56), “Mi smo svakom narodu poslali poslanika, da Allahu ibadet čine i da se klone taguta.” (En-Nehl, 36)
Međutim, taj ibadet ne naziva se ibadetom, osim ako se iskreno radi u ime Allaha, Gospodara svjetova, i to u skladu s naredbom plemenitog Poslanika, neka je na njega najbolji salavat i selam, zato što je Uzvišeni rekao: “Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga.” (El-Kehf, 110)
Fudajl b. ‘Ijjad, rhm, je rekao: “Doista, djelo ako bude iskreno ali neispravno – neće biti primljeno. Isto tako, ako bude ispravno ali neiskreno – neće biti primljeno. Neće biti primljeno sve dok ne bude iskreno i ispravno. Iskreno je ako bude radi Allaha, dželle šanuh, a ispravno je ako bude u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.” (Ibn Redžeb, Džami’ul-ulumi vel-hikem, str. 72)
Onaj ko detaljnije razmisli o stanju nekih muslimana, može zaključiti to da su izmislili i došli s mnogim ibadetima, koji su neutemeljeni – novotarije, želeći da se približe Allahu, dželle šanuh, s njima i misleći da su od vjere, a ustvari nije tako. Ovo se vraća na mnoge razloge a od njih je neznanje, slijepa pristrasnost, slijepo slijeđenje, povođenje za drugima i korist i dobrodit koju ostvaruju neki od onih koji rade ove novotarije ili ih organizuju.
Među tim novotarijama koje se ponavljaju svake godine i koje su ljudi uveli od ibadeta je ono što se radi u mjesecu redžebu od prezrenih stvari. Primjer toga je poznati i rasprostranjeni namaz među običnim muslimanima, kojeg zovu “SALATU REGAIB”, a klanja se prvog četvrtka u mjesecu redžepu, na osnovu lažnog i izmišljenog hadisa na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Spominje se da Enes b. Malik, radijallahu anhu, preneosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve slellem, da je rekao: “Redžeb je Allahov mjesec, ša’ban je moj mjesec, a ramazan je mjesec moga ummeta…”
U tom hadisu se spominje i sledeće: “… i neće niko postiti prvi četvrtak, u redžebu, a zatim klanjati između akšama i jacije, tj. u noći džume, dvanaest rekata, u kojima će na svakom rekatu učiti Fatihu jednom, suru Kadr (Inna enzelnahu fi lejletil kadr…) tri puta i suru Ihlas (Kul huvellahu ehad…) dvanaest puta, predajući selam nakon svaka dva rekata, a zatim nakon namaza donjeti na mene salavat sedamdeset puta i reći: ‘Allahu moj, donesi salavat na Muhammeda, vjerovjesnika, koji ne čita i ne piše, i na njegovu porodicu!’, zatim učiniti sedždu i učiti na sedždi sedamdeset puta: ‘Subbuhun kuddusun rabbul-melaiketi we ruh’, zatim podići glavu i reći sedamdeset puta: ‘Rabbi-gfir li we-rham, we tedžavez amma ta’lem, inneke ente el-azizul-e’azam’, zatim učiniti sedždu drugi put i reći isto kao i na prvoj sedždi, zatim zamoliti Allaha za svoju potrebu i doista će mu biti udovoljeno.”
Nakon toga se spominje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi onoga u čijoj je ruci moja duša, nema roba niti robinje, koji klanjaju ovaj namaz, a da im Allah neće oprostiti sve grijehe, pa makar ih bilo kao morske pjene i koliko je listova na granama, i biće mu omogućeno da se na Sudnjem danu zauzme za sedamdeset osoba iz svoje porodice. Kada bude u kaburu prve noći doći će mu nagrada od ovog namaza i obratiti mu se radosna lica i blagog jezika i reći mu: ‘Moj voljeni, budi sretan! Spasio si se svake poteškoće!’ Pa će upitati: ‘Ko si ti?’ Tako mi Allaha, nisam ugledao ljepše lice od tvoga, niti čuo divni govor od tvoga, niti osjetio ljepši miris od tvoga!’ Pa će mu reći: ‘O moj voljeni, ja sam nagrada od namaza kojeg si klanjao te i te noći u tom i tom mjesecu. Došao sam noćas da ispunim tvoje pravo, pravim ti društvo, otkonim od tebe usamljenost, pa kada bude puhnuto u rog pravit ću ti zaklon na Sudnjem danu na mjestu proživljenja i raduj se, nećeš nikada ostati bez dobra od svoga zaštitnika’.” Hadis je zabilježio Ibnul-Dževzi, rhm, u svom poznatom djelu o apokrifnim hadisima El-Mevdu’at (2/124-125).
Ibnul-Dževzi, rhm, nakon što je naveo predhodni hadis rekao je: “Ovaj hadis je ništavan – apokrifan, laž na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Za njegovo podmetanje su okrivili Ibn Džuhejma, koji je u lancu prenosilaca, i rekli da je od lažova. A čuo sam našeg šejha Abdulvehhaba el-Hafiza da kaže: ‘Sve ravije – prenosioci su nepoznati, sve knjige sam prelistao ali ih nisam našao.’” (Isti izvor, 2/124)
Imam Ševkani, rhm, ističe: “Hadis je apokrifan i njegovi prenosioci su nepoznati. To je poznati namaz ragaib. Hafizi hadisa su složni da je taj namaz ništavan.” (El-fevaidul-medžmu’a, str. 48)
Imam Nevevi, rhm, govoreći o ovom namazu, je rekao: “Doista, taj namaz je bid’at – novotarija i prezren čin. To je od novotarija koje su uveli zabludjeli i neznalice i u njemu se nalaze očite i jasne prezrene radnje. Allah ubio onoga ko ga je ismislio i slagao. Islamski učenjaci su napisali dobrih i korisnih knjiga pojašnjavajući njegovu pokvarenost i pojašnjavajući zabludu onih koji ga klanjaju i koji su ga izumili. A ono što ukazuje na njegovu ništavnost i pokvarenost i zabludu onoga ko ga obavlja je teško pobrojati od mnogobrojnosti.” (El-Minhadž, 8/20)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm, je rekao: “Namaz regaib je novotarija po jednoglasnom mišljenu svih islamskih učenjaka. Nije ga propisao Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, niti iko od njegovih halifa, niti je pohvalio njegovo obavljanje iko od imama ove vjere kao Malik, Šafi’ija, Ahmed, Ebu Hanife, Sevri, Evza’i, Lejs i drugi. A hadis koji je prenesen u tom kontekstu je laž po konsenzusu svih hadiskih stručnjaka.” (El-Medžmu’ul-fetava, 2/134)
Hafiz Ibn Režeb, rhm, kazao je: “Ovaj namaz, tj. regaib, je novotarija kod većine uleme. Od onih koji su spomenuli da je novotarija, od islamskih učenjaka u novije vrijeme, je Hafiz Ebu Isma’il el-Ensari, Ebu Bekr es-Sem’ani, Ebul-Fadl Ibn Nasir, Ebul-Ferež Ibnul-Dževzi i drugi. Prijašnji učenjaci ga nisu spominjali da je od novotarija, zato što je izmišljen nakon njih i pojavio se tek nakon 400. god. po hidžri. Iz tog razloga raniji učenjaci nisu ni znali za njega niti su govorili o njemu.” (Letaifu-me’arif, str. 228)
Allah, dželle še’nuh, najbolje zna.
Detaljnije pogledati članak: Šehru redžeb bejnel-ittiba’i vel-ibtida’i od šejha Muhammed b. Se’id el-‘Ida, hafizehullah.
Amir I. Smajić
