Među učačima mukabele u ovoj džamiji su i dvojica hafiza, jedan od njih je Marokanac Zekeriyah Arif, a drugi Bilal Hamidović, koji je nedavno položio hifz i učenik je trećeg razreda Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.
Mehidin ef. Bešlić, imam u džematu Hrasno, u razgovoru za AA osvrnuo se na značaj mukabele – tradicije učenja Kur’ana tokom ramazana u džamijama širom BiH, te i dijaspore gdje žive Bošnjaci.
– Mukabela je ukras ramazana, možda još na području gdje žive Turci, ali ne znam u ostatku islamskog svijeta da se to na takav način radi kao što je to, hvala dragom Bogu, ovdje se zadržalo u našoj lijepoj BiH – rekao je Bešlić.
Dodao je kako je su među učačima mukabele i učenici medrese, ali i žene.
– Mi smo jedan tip otvorene mukabele. Svi oni koji, lijepo i tečno po tedžvidu mogu učiti Kur’an, dobro su došli da zajedno učestvujemo u ibadetu. Kao što je bolje i efdalnije, namaz klanjati u džematu, tako i sve druge ibadete (treba, op.a.) omasoviti shodno pandemijskim prilikama u kojima se nalazimo. Vodimo računa o mjerama zaštite, razmaku- rekao je Bešlić.
Osvrnuvši se na raznolik sastav učača mukabele, Bešlić je kazao kako je riječ o džematu koji ”razbija” predrasude i nastoje biti otvoreni za svaku vrstu dobra.
– Allah dž.š. nam dadne priliku, iz tako neke, tako bismo kazali, neprilike, da se okoristimo. Allah zna da li bismo mi uopće imali dvojicu hafiza na mukabeli, da nisu ove pandemijske okolnosti – rekao je Bešlić.
Efendija je podsjetio kako svaku situaciju treba gledati s pozitivne strane.
– Vjernik uvijek svaku, i priliku i nepriliku treba da gleda s neke vedrije strane, pozitivne strane i šta je ono što ćemo lijepo ponijeti iz teških okolnosti – rekao je Bešlić.
Prisjetio se svojih prvih ramazana u ratnim okolnostima 1993. godine na području Zvornika, za koje ga vežu posebne emocije.
Bešlić je uporedio ramazane prije i tokom pandemije.
– Naravno da nedostaje (čar prijašnjih ramazana, op.a.). Najljepši ukras džamijski su njeni klanjači. To i Poslanik a.s. kaže. Možemo mi džamiju ukrasiti, osvijetliti, ali nju najviše osvijetle muktedije, klanjači koji dolaze, koji su sada u ovim okolnostima spriječeni – rekao je Bešlić.
Hafiz Zekeriyah Arif iz Maroka je krenuo poznatom migrantskom rutom prema Evropi, a u džamiju u Sarajevu došao je prošle godine. Nakon toga je pokušao otići do porodice u Francuskoj, ali je vraćen iz Hrvatske.
Hafiz Zekeriyah Arif iz Maroka
– Prije nego što je krenuo, sreli smo se prije ramazana prošle godine. Ja sam mu kazao ako Allah dadne, bujrum da se vidimo, ako uspiješ – hvala dragom Bogu, ako ne – mi smo tu da ti pomognemo koliko možemo. On se vratio i mi smo mu ustupili da nam bude musafir (gost, op.a.) određeni vremenski period, uradili smo se što je do nas, prijavili u Odjel za strance, ima bijeli karton na azilu…Mi smo počašćeni da je godinu dana s nama i mogu kazati da uključujući i mene i sav džematski odbor, možda je osoba koja najviše trenutno doprinosi/hizmeti džamiji u proteklu godinu – pojašnjava Bešlić.
Hafiz Arif, koji govori arapski, francuski i engleski jezik, u džamiji ima svoju sobu gdje boravi, a u džamiji uči ezan (poziv na molitvu), mukabele, a pomaže i u mektebskoj nastavi te podučavanju arapskom jeziku.
– Dobro poznaje mekame učenja Kur’ana, mekame učenje ilahija. Jedno vrijeme je boravio i u Turskoj, jedna atipična osoba s tih prostora gdje mi uglavnom imamo predrasude da su to neobrazovani ljudi uskih svjetonazora i shvatanja, a on je sve drugačije, kao da je rođen na ovim našim prostorima i ‘uklopio se’ s ovim našim džematlijama koje su ga prihvatili kao najrođenijeg i da mu izađu u susret kako bi se osjećao kod kuće – rekao je Bešlić.
Dodaje kako se ne zna kakva sudbina čeka mladog Marokanca, ali da će zasigurno, ako ode, s ovih prostora ponijeti bogatstvo iskustva, tradicije, poimanja vjere.
Arif (27) je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) kazao kako potiče iz grada Agadira, u Maroku.
U rodnom Maroku, gdje je također bio imam, studirao je na Fakultetu islamskih nauka. Potom je studirao i na Fatih Institutu za islamske i arapske studije (Ma’had Al-Fatih), u Istanbulu, u Republici Turskoj. Ipak, zbog niza neprilika koje su ga zadesile morao je prekinuti školovanje i krenuti prema Evropi, a u Francuskoj ima porodicu.
– Moja sudbina je bila doći u Bosnu. Veoma je lijepo – kazao je Arif koji je kazao kako je ovdje pronašao džamiju u kojoj je veoma sretan.
Dodao je kako mu mnogo pomaže i efendija u Sarajevu, naročito u komunikaciji.
Arif je kazao kako je sretan ovdje te da pomaže djeci koja pohađaju mekteb, ali i drugim ljudima u savladavanju arapskog jezika i učenju Kur’ana.
– Ako budem imao priliku da radim u Bosni i ostanem tu, to je bolje, jer je u Evropi, tu žive muslimani – rekao je Arif.
Osvrnuo se i na odabrani mjesec muslimana ramazan.
– Ramazan s porodicom je nešto posebno, ali i u Bosni osjećam tu istinu ramazana, kao s mojom porodicom. Zajedno iftarimo. To je vrlo lijepo iskustvo – rekao je Arif.
Dodao je kako je džemat ovdje kao jedan čovjek te da mnogo voli cijelu zajednicu.
– Ako radite za džamiju, za džemat, za Allaha, to je prelijepo. Tako sam sretan da budem s ovakvim džematom i kao mujezin – rekao je Arif.
Prisjetio se svog prošlog ramazana, kada je počela pandemija koronavirusa, a na putu ka Francuskoj, zadesio se u Velikoj Kladuši, gdje nije imao pristup dovoljnim količinama hrane s obzirom na veliki broj migranata koji su na tom području.
Sada je mnogo sretniji u džamiji u Sarajevu.
– Želim samo imati stabilan život, završiti obrazovanje, na Fakultetu islamskih nauka, ako imam priliku za to, čak i ovdje, to bi bilo lijepo. (obrazovanje, op.a.) je vrlo važno za mene. Možete naći novac i sve drugo, ali za vašu biografiju potrebno je obrazovanje – rekao je Arif prenosi hayat
