- maj 2011. godine kako objašnjava Hajrudin najteži je dan u njegovom životu
Prve znake za uzbunu primjetio je, kada je shvatio da njen pad nije obično padanje u nesvijest. Printscreen
E. A.
Hajrudin Veletović iz Sarajeva, se prije 33 godine, tačnije 1990. oženio svojom suprugom Elminom. Nakon dvadeset godina lijepih i srećnih trenutaka, kod Elmine je nastupila moždana aneurizma koja se završila izlivom krvi na mozak. Upravo zbog teške bolesti, već punih 12 godina, Hajrudin se brine o svojoj supruzi dan i noć.
- maj 2011. godine kako objašnjava Hajrudin najteži je dan u njegovom životu.
– Ona i ja kad smo se upoznali, znali smo se samo 15 dana i uzeli se. Sve je bilo idalno i sa njenim zdravljem i sa našim odnosom. Imala je često nekih glavobolja, ali to bi se uvijek saniralo lijekovima, nikad nijedan ljekar nije pokrenuo priču o nekim skenerima glave ili nečemu sličnom. Međutim, par dana nakon što je napunila 40 godina imala je strašne glavobolje. Bili smo do bolnice, bila je prevelika gužva, doktorica nije htjela da je primi i vratili smo se kući. Sutradan je bila bolje i otišli smo kod prijatelja, popili kafu i onda se desilo ono što nikada neću zaboraviti, ona je pala – objasnio je Hajrudin.
Spasi me
Prve znake za uzbunu primijetio je, kada je shvatio da njen pad nije obično padanje u nesvijest, već nešto sa čim se nije ranije susretao.
- Primijetio sam da krljka, da tako kažem, nije bilo uobičajeno padanje u nesvijest. Odmah smo je odvezli do hitne. Tamo su znali o čemu se radi, pa su je hospitalizovali. Glavni doktor je rekao da niko ništa ne dira dok on ne dođe. Ona je bila svjesna ali nije mogla da priča, samo je njen pogled značio “spasi me”. Međutim ubrzo je zatvorila oči i to je bilo to. Doktor je onda došao, pipuno je i rekao “još jedno sat, sat i po”. Ja pitam čega još sat i po, kaže on meni “da vam umre žena”. Tada sam mu rekao da mi njega čekamo pet sati i da ne želim da mlada umre. Da li se on tada sažalio na njenu mladost i ljepotu, odvukli su je i odradili operaciju. Nakon operacije je počela da dolazi sebi ali to nije pomoglo da se vrati na staro – ispričao je on.
Nakon što je preživjela prvu operaciju, uslijedila je i druga i treća… ipak što se tiče svih operacija, cijela porodica je kako kaže, imala problema, jer mnoge bolnice nisu imali sluha za njih.
– Prve operacije rađene su u Sarajevu, oko devet operacija, ali nisu uspjele. Vodili smo je u Zagreb, ni to nije uspjelo. Onda kada joj se stanje pogoršalo, morali smo do Turske, ali ni tu nije bilo nekog pomaka. Jedna doktorica iz Sarajeva pročitala mi je nalaz magnetne rezonance koji je pokazao da prednja i zadnja strana kao i desna strana mozga nije oštećena, tada mi je ona objasnila da po njoj i nalazima koje ima, moja supruga bi trebala da je na nogama. Ali nije, ona je u vegetativnom stanju, nije čista koma, jer ona reaguje kad ona hoće ili kad je ja pozovem, ali već dugo ništa ne priča – rekao je Hajrudin.
“Tražio sam rješenja da ona živi”
Kaže da je u želji da pomogne svojoj supruzi, prostudirao razne načine kako da je održi u životu.
– To mi je bio prioritet, kroz internet sam mnoge stvari upotrebljavao da bi ona živjela. Tražio sam rješenja, sve je bilo jako teško, i oko pomoći je bilo preteško. Ljudi su skeptični, i ako neko hoće da pomogne, opet je skeptičan da li pomaže pravoj osobi. Neće niko da pomogne dok ne vide svojim očima – objasnio je on.
Za kraj, Hajrudin kaže da sve obaveze oko domaćinstva i same supruge obavlja on. Kako kaže, 24 sata je uz nju, a u pomoć mu priskaču djeca i cijela familija u skadu sa svojim obavezama.
– Kažu ljudi život bi dali za djecu. Ja živim radi djece i radi supruge. Ja život ne dajem već želim da živim zbog njih. Pored nje je i moj krevet, pripremio sam ga, pa ako padnem neka padnemo oboje – zaključio je Hajrudin, pravi primjer čovjeka heroja, koji sa suprugom ima dvoje djece i petoro unučadi, prenosi Tatabrada.tv.
