Hatma je učenje Kur’ana od korica do korica. Poslanik a.s. i prvi muslimani su posebnu važnost pridavali druženju sa Kur’anom.
O tome nam govori imam En-Nevevi u svome komentaru Muslimove zbirke hadisa:
“Selef (prve generacije muslimana, prim. prev.) je imao različite navike po pitanju toga koliko su dnevno učili Kur’ana, u zavisnosti od stanja, razumjevanja i posla. Neki su hatmu završavali svakoga mjeseca, neki svakih dvadeset dana, neki svakih deset dana, neki ili većina za sedam dana, mnogi za tri dana, mnogi za dan i noć, neki svaku noć, neki su za dan učili tri hatme, a neki su čak dnevno učili po osam, a to je najveći broj hatmi koji je do nas dospio…Odabrano mišljenje je to da se uči onoliko koliko se može stalno učiti, onoliko koliko smatramo da možemo učiti stalno uz ostale obaveze. I to pod uslovom da ne obnašamo javne ili privatne službe koje bi ugrozili predugim učenjem Kur’ana. Pa ukoliko smo u javnoj službi poput vlasti, obrazovanja i sl. tada ćemo sebi odrediti učenje koje možemo praktikovati uz naše obaveze bez da to utiče na izvrsnost obavljanja javne službe. Ovako se tumači ono što je došlo do nas od selefa.”
Lijepo je nakon svake sure od Ed-Duha do En-Nas donijeti tekbir (Allahu ekber) po mišljenju imama Ahmeda. To je mišljenje nekih učača Kur’ana koji su nam prenijeli ispravan način učenja Kur’ana. Prenosi se da je sebeb taj što je nakon privremenog prestanka objave objavljena sura Ed-Duha, pa je Muhammed a.s. izgovorio tekbir.
Nakon sure En-Nas, lijepo je započeti novu hatmu učeči suru El-Fatiha i početak sure El-Bekare (Elif-lam-mim). Jer Uzvišeni kaže: “A kada završiš, opet započni.”
serdarevic.ba
