Mujo, koji je kao maloljetnik bio u obje vojske i TO i u HVO, ranjen je u glavu. Tada nije ni slutio da će najteže bitke imati poslije rata.Prije rata živo je u Jezeru kod Mrkonjić-Grada, gdje mu je obnovljena donacijom kuća. Kako kaže, u kuću je uložio i krvavo stečen novac – oko 10.000 eura, ali je ostao bez krova nad glavom, jer mu je država uzela djedovinu, piše Avaz.
Imam ugovor da je Općina dozvolila da upišem svoju djedovinu na svoje ime. Sud je kuću dao općini i, evo, sada se nalazim u alternativnom smještaju u Mostaru. Hvala Gradu Mostaru i na ova 22 kvadrata, jer bi u protivnom živio sa ženom i djetetom ispod mosta – jada se Ahmetović.
Njegovoj tužnoj sudbini tu nije bio kraj. Izgubio je bebu od svega osam i po mjeseci. Ahmetović je potom krajem marta kada je zavladala korona ostao i bez posla, jer je radio kao turistički vodič.
Nema turista, samo domaći… Iako ne bih smio zbog ranjavanja, radim i fizičke poslove, jer računi stižu, a djetetu treba kupiti mlijeko – kaže Ahmetović i dodaje: “Život me je istrošio, a teško je kada ti ljudi okrenu leđa. Za imovinu sam se žalio pa vidjet ćemo. Vjerujte da sam razmišljao da bubreg prodam”, zaključio je Ahmetović.
Kontakt telefon porodice Ahmetović je 063 128 448, a svi koji žele pomoći ovoj porodici, to mogu učiniti uplatom u Unicredit banci u Mostaru na broj žiroračuna 3385402500069266 za BiH. Za uplate iz inostranstva broj žiroračuna je 393381004017798513.
hayat.ba
