Uvod
Nedavna posjeta izraelskog premijera Benjamina Netanyahua Bijeloj kući, uslijed povratka Donalda Trumpa na mjesto predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, završila je neočekivano hladno i razočaravajuće za izraelskog lidera. Očekujući obnovu bliskih odnosa iz prethodnog Trumpovog mandata i nastavak američke podrške, Netanyahu je doživio hladan tuš, kako ga opisuju mnogi analitičari i mediji. Umjesto spektakularnog političkog susreta i potvrde strateškog partnerstva, izraelski premijer se vratio kući bez konkretnih rezultata, suočen s novim političkim realnostima koje ne idu u prilog njegovim planovima.
Razrada
Tokom svog prethodnog mandata, Donald Trump je razmazio izraelsko rukovodstvo brojnim potezima koji su pogodovali izraelskoj vanjskoj i unutrašnjoj politici. Među najznačajnijim gestama bile su:
-
Premještanje američke ambasade iz Tel Aviva u Jeruzalem
-
Priznavanje Golanske visoravni kao izraelskog teritorija
-
Normalizacija odnosa između Izraela i pojedinih arapskih zemalja Persijskog zaljeva
Ove mjere su bile politički kapital za Netanyahua i on se nadao da će sličan tretman dočekati i sada, pri povratku Trumpa na vlast. Ipak, susret nije išao po planu. Iako se Netanyahu hvalio da je prvi strani lider koji se sastao s novim/starim američkim predsjednikom, susret je obilježila zategnuta atmosfera i izostanak entuzijazma s američke strane.
Jedan od ključnih trenutaka sastanka bila je rasprava o najavljenim američkim carinama na uvoz iz cijelog svijeta, uključujući i Izrael, gdje je planiran namet od čak 17%. Netanyahu je pokušao preduhitriti Trumpa tako što je dan prije sastanka ukinuo carine na američke proizvode – potez koji je bio više simboličan nego ekonomski relevantan, jer se odnosio na mali broj artikala.
Trump je, s druge strane, odgovorio hladnim podsjećanjem da Izrael već prima četiri milijarde dolara godišnje pomoći od SAD-a, ne pokazujući ni trunku zahvalnosti za Netanyahuov gest. Ova izjava je jasno signalizirala kraj ere jednostrane podrške.
Još veće razočarenje uslijedilo je prilikom razgovora o Iranu. Umjesto da se dogovaraju o mogućem vojnom pritisku ili napadu, što je izraelska desnica nestrpljivo iščekivala, Trump je iznenadio najavom da Sjedinjene Države započinju direktne pregovore s Iranom o novom nuklearnom sporazumu. Za Netanyahua, koji je godinama gradio politički identitet na protivljenju iranskom nuklearnom programu, to je bio šok.
Posebno neugodno je bilo saznanje da je izaslanik Steve Witkoff, do sada poznat po ulozi u pregovorima između Ukrajine i Rusije, sada zadužen za iransku diplomatsku misiju. Iako se izraelski premijer pokušao predstaviti kao da podržava ovaj pristup, njegovo lice i reakcija – prema pisanju CNN-a – jasno su pokazivali iznenađenje i zbunjenost.
Nakon susreta, Netanyahu je pokušao smiriti javnost rekavši da je spreman podržati pregovore ako vode ka “libijskom modelu”, odnosno potpunoj demontaži iranskog nuklearnog programa. Time se pozvao na historijski primjer kada je Libija 2003. godine dobrovoljno odustala od svog nuklearnog programa.
Međutim, unutar samog izraelskog političkog spektra raste sumnja i nezadovoljstvo. Značajan broj izraelskih analitičara i političara ne dijeli Netanyahuov optimizam. Jedan od njih, Ronni Shaked sa Hebrejskog univerziteta, upozorava da ukoliko su Amerikanci pokrenuli pregovore bez konzultacija s Izraelom, to jasno ukazuje da će prvenstveno braniti svoje interese.
Kao dodatni udarac, tokom zajedničke konferencije za novinare, Trump je javno pohvalio turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana, nazivajući ga “pametnim” i “čvrstim liderom”. Ovaj trenutak bio je posebno ponižavajući za Netanyahua, s obzirom na to da je Erdoğan oštar kritičar Izraela, posebno od početka rata u Gazi, te je nedavno izjavio da “Izrael treba biti uništen”.
Zaključak
Susret Netanyahua i Trumpa pokazao je jasnu promjenu dinamike u odnosima između Izraela i Sjedinjenih Država. Ono što je izraelski premijer doživljavao kao prirodno savezništvo i političku sigurnost, sada je zamijenjeno hladnom diplomatskom realnošću, u kojoj se američki interesi stavljaju ispred prijateljskih odnosa.
Netanyahu se vratio u Izrael bez konkretnih ustupaka, suočen s rastućim pritiskom kod kuće i narušenom slikom o svom posebnom statusu kod američkog predsjednika. Era “posebnih darova” je očigledno završena, a novi mandat Trumpove administracije najavljuje pragmatičniji, manje emotivan i strože definisan kurs američke vanjske politike, čak i prema svojim dugogodišnjim partnerima.
