Vrlo zanimljiva priča iz prošlosti objavljena je na Facebooku.
Prije rata 1990-ih jedan je čovjek doživio kliničku smrt… Njegovi su ukućani počeli s pripremom za dženazu, pa su pripremili daske i ćefine, iskopali mezar…
Naposljetku su pristupili kupanju “umrlog” u dvorištu, u ceradom ograđenom prostoru (to je običaj u Krajini).
Nakon što je je hodža polio “umrlog” vodom, on je došao svijesti. Oni koji su pomagali hodži vidjeli su da se “umrli” pomjera, pa su glavom bez obzira počeli bježati iz tog ograđenog prostora, a ljudi i žene koji su stajali napolju nisu razumjeli čemu taj metež.
Kulminacija te tragikomedije bila kad je “umrli” uhvatio hodžu za ruku i rekao mu: “Hodža, ne boj se, ja sam!”
Tad se efendija oteo “umrlom” i spotaknuo se te pao i razbio glavu; pobaučke se izvukao iz tog ograđenog prostora. Kad su ljudi vidjeli da i hodža, i to krvav, bježi od “umrlog”, nastala je panika u pravom smislu te riječi…
svjetlo-dunjaluka
