Majka izgubljenog sina: Potresna ispovijest Ljubinke Filić
U srži ljudske prirode leži duboka emotivna povezanost između roditelja i djece. Kada se ta veza prekine tragično, kao što je to bio slučaj sa Stefanom Filićem, posljedice su nemjerljive. Ljubinka Filić, majka pokojnog Stefana, iz Velike Plane, nosi teret gubitka svog sina već više od pet godina. U ekskluzivnom intervjuu za Kurir, ona je otvorila dušu o bolu koji nikada ne prestaje i o borbi za pravdu koja se čini kao daleki san. Njena priča nije samo lična tragedija; to je i oslikavanje stanja jednog društva koje se suočava s izazovima pravde, suosjećanja i ljudskih prava.
Povratak pravde: Uhapšen bjegunac
U svijetlu nedavnih događaja, obitelj Filić doživjela je trenutak olakšanja kada je vijest o hapšenju Predraga S., jednog od učesnika u brutalnoj tučnjavi koja je dovela do smrti njenog sina, stigla iz Njemačke. Ovaj događaj, koji se desio nakon višegodišnjeg traženja pravde, budi nadu među članovima porodice. Predrag S. je ranije osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora, ali je napustio Srbiju prije izdržavanja kazne. Njegovo hapšenje predstavlja korak ka pravdi, no Ljubinka osjeća da je to samo djelić veće slike; pravda koja se često čini kao nedostižan cilj za porodice žrtava poput njene.
Ono što je posebno teško za Ljubinku jeste spoznaja da su mnogi od počinitelja nasilja, uključujući i one koji su učestvovali u događaju koji je odnio njenog sina, slobodni uprkos teškim posljedicama njihovih djela. Ovaj aspekt pravde ne samo da je frustrirajući, već i duboko obeshrabrujući za porodice koje se bore da dobiju pravdu. Ljubinka naglašava da je važno da društvo bude svjesno koliko su ovakvi postupci duboko jedan oblik nepravde koja se mora ispraviti.
Tragedija i tuga: Dani bez Stefana
U razgovoru je Ljubinka otkrila koliko joj je teško živjeti bez sina. “Dani, mjeseci, godine prolaze, a tuga nikada ne odlazi”, izjavila je, ukazujući na bol koji nosi kao dio svog svakodnevnog života. Njena ispovijest je iskrena, prožeta osjećajem gubitka koji je nemoguće opisati riječima. Svaka sitnica koja joj se nekada činila beznačajnom sada je ispunjena sjećanjima na Stefana, čineći svaki dan teškim. Ta težina koju nosi nije samo bol; to je osjećaj razaranja duše, gubitka identiteta i razočarenja u pravosudni sistem koji, umjesto da zaštiti nevine, često izgleda kao da štiti zlo.
Ona često razgovara o tome kako je njen sin bio pun života, ambicija i snova. “Stefan je bio divan momak, imao je planove za budućnost”, dijeli Ljubinka, suznih očiju. Ova iskrena sjećanja na sina dodatno pojačavaju njen osjećaj gubitka. Ljubinka se sjeća trenutaka provedenih s njim, sitnih, ali dragocjenih uspomena, poput zajedničkih večera, šetnji prirodom i razgovora o životnim ciljevima. Svaki od tih trenutaka sada nosi težinu neostvarenih snova i potencijala koji su zauvijek izgubljeni.
Nepravda koja boli: Sistem u kojem živimo
Ljubinka nije samo izložila svoj bol, već je i kritikovala pravosudni sistem koji je, prema njenim riječima, izdao njenog sina. “Kako je moguće da se neki ljudi, koji su oduzeli život nevinoj osobi, puštaju na slobodu?”, pitala je. Odluka Apelacionog suda da smanji kazne osudjenicima, uključujući Nikolu B. i Mitara P., za koje se smatra da su odgovorni za Stefanovu smrt, dodatno je pojačala njen osjećaj gubitka. “To je šamar čovečanstvu!”, izjavila je ljutito, ukazujući na odvratnost koju osjeća prema sistemu koji se čini kao da favorizuje počinitelje, a ne žrtve.
U ovoj borbi za pravdu, Ljubinka se ne boji iznijeti svoje mišljenje o pravosudnom sistemu. Ona vjeruje da sistem ne prepoznaje ozbiljnost i posljedice nasilja, te da je potrebna promjena koja će omogućiti da žrtve dobiju zasluženu pravdu. “Dok se ovakav sistem ne promijeni, bit ćemo svjedoci još mnogih tragedija”, upozorava ona, naglašavajući potrebu za reformama koje će osigurati strože kazne i zaštitu prava žrtava.
Obraćanje društvu: Poziv na promjene
U svojoj potresnoj ispovijesti, Ljubinka se obratila i široj javnosti, pozivajući na promjene u načinu na koji se pravda provodi u našem društvu. “Kako možemo očekivati da se nešto promijeni kada se počinitelji tako lako izvuku?”, pitala je, naglašavajući potrebu za jačim zakonima i strožim kaznama za nasilje. Njena borba nije samo za pravdu za Stefana, već i za sve druge žrtve nasilja koje su izgubile svoje živote bez ikakvog objašnjenja.
Ljubinka također ističe važnost zajedništva u borbi za pravdu. “Sami ne možemo promijeniti sistem, ali zajedno možemo stvoriti pritisak na vlasti da preduzmu akciju”, rekla je, pozivajući ljude da se uključe u borbu protiv nasilja i nepravde. Ona smatra da svaka osoba može doprinijeti stvaranju sigurnijeg društva kroz svoje postupke i svjesnost o problemima koji su prisutni.
Nada u budućnost: Borba za pravdu
Dok se suočava s gubicima i nepravdom, Ljubinka ne gubi nadu. “Svaka promjena počinje s nama”, rekla je, pozivajući druge majke da se bore za svoja prava i prava svojih djece. “Iako je moj sin izgubio svoj život, njegova priča ne smije biti zaboravljena”, naglašava ona, ističući važnost svake borbe za pravdu koja može pomoći da se promijeni sistem i zaštiti nevine. Ljubinka Filić predstavlja simbol borbe porodica žrtava koje se ne boje govoriti o svojoj boli i tražiti pravdu čak i kada se čini neostvarivom.
Njen optimizam i hrabrost služe kao inspiracija mnogima koji se suočavaju sličnim gubicima. Ljubinka ohrabruje ljude da se ne plaše tražiti odgovornost od onih koji su zaduženi za zaštitu i pravdu. “Naša borba ne završava ovdje. Moramo nastaviti boriti se za Stefana, ali i za sve one koji nisu imali glas”, zaključuje ona s odlučnošću koja ulijeva nadu u srca svih koji je čuju.
