Reakcije na jučerašnji pokušaj hapšenja Milorada Dodika u Istočnom Sarajevu ne jenjavaju. Među najglasnijima bio je Ramiz Huremagić, politolog i kriminolog, koji je u svom oštrom javnom istupu poručio da je svaka iluzija o mirnom i zakonskom privođenju Dodika konačno razbijena. Njegove riječi nagovještavaju mnogo dublji problem koji nadilazi pravnu sferu i ulazi u polje političkog nasilja i sigurnosne nestabilnosti.
Huremagić je ocijenio da kartel kojem Dodik pripada, kako ga je sam nazvao, neće popustiti pred državnim institucijama bez ozbiljnog otpora. Njegova tvrdnja da “Dodik hoće krv. Nije bitno čiju” izazvala je snažne reakcije, jer implicira da je spremnost na sukob postala alat političke zaštite i lične sigurnosti. Naglasio je da nijedna buduća žrtva tog potencijalnog nasilja neće biti kriva, već će isključivo biti nevina kolateralna šteta političkog bezakonja.
Posebno zabrinjavajuće je to što je, prema Huremagiću, akcija SIPA-e naišla ne samo na institucionalni otpor, već i na eksplicitne prijetnje upotrebom sile. Ovo, kako on ističe, mijenja prirodu događaja sa političkog na krivično-pravno tlo. Izjavio je da je iskorištena javna, zakonita oružana formacija – MUP RS – za zaštitu ličnih i kriminalnih interesa jedne osobe, a ne zakonitog poretka, što bi moglo imati dalekosežne posljedice.
U svojoj analizi, Huremagić ne ostaje na nivou komentara već konkretno imenuje i dodatne osobe koje, prema njegovom mišljenju, trebaju odgovarati pred zakonom:
-
Ministar unutrašnjih poslova RS, zbog navodne zloupotrebe službenog položaja.
-
Direktor policije RS, iz istih razloga.
Njihove akcije, kako kaže, mogle bi biti kvalifikovane kao oružana pobuna, budući da su sprečavanjem SIPA-e u obavljanju zakonom određenih zadataka, de facto stali na stranu osumnjičenih i prešli granicu zakonitog djelovanja. Time su, smatra, direktno ugrozili ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Osim Dodika, već ranije su na meti centralnih potjernica Suda BiH bili i Radovan Višković, premijer Republike Srpske, te Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine RS-a. Ovi potezi državnog pravosuđa naišli su na organizovan otpor u Republici Srpskoj, pri čemu je vrhunac tenzije bio upravo pokušaj SIPA-e da sprovede nalog o hapšenju.
Situacija je dodatno eskalirala kada su pripadnici SIPA-e, prema dostupnim informacijama, dobili direktne prijetnje upotrebom sile, što predstavlja ozbiljan sigurnosni izazov za državne institucije. Ovakvo ponašanje pripadnika MUP-a RS se, kako tvrde izvori bliski istrazi, već razmatra kao potencijalno krivično djelo.
Huremagićeva izjava također naglašava širi kontekst i posljedice ove situacije. On ne vidi u ovome samo pravni slučaj, već simptom duboko ukorijenjene mafijaške strukture koja koristi entitetske institucije kao štit za lične interese. Poručio je da ovo više nema nikakve veze s politikom, te da je riječ o klasičnom obračunu sa mafijom koja se skriva iza naroda kojeg su, kako tvrdi, opljačkali do temelja.
Ova retorika, iako oštra, oslikava dubinu krize u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi. Ispod površine pravnih procedura i političkih izjava, odvija se borba za kontrolu nad institucionalnim aparatom države. Ono što je trebalo biti standardna primjena zakona pretvorilo se u direktan sukob između državnih i entitetskih struktura.
Kao rezultat svega, postavlja se nekoliko ključnih pitanja:
-
Da li je vladavina prava u BiH uopšte moguća ako entitetske strukture blokiraju izvršenje sudskih odluka?
-
Kakva je budućnost bezbjednosnih institucija kada se koristi oružana sila za zaštitu pojedinaca optuženih za krivična djela?
-
Hoće li pravosudni organi istrajati u svojim postupcima uprkos otvorenom otporu sa entitetskog nivoa?
Ono što je sada neophodno jeste odlučno djelovanje kako domaćih tako i međunarodnih aktera u cilju zaštite ustavnog poretka i pravnog sistema. Ako se dozvoli da institucije koje bi trebale štititi zakon postanu oružje u rukama osumnjičenih, onda više ne govorimo o državi, već o zarobljenom sistemu.
U zaključku, incident u Istočnom Sarajevu nije izolovan slučaj, već refleksija dublje i opasnije dinamike u političkom životu BiH. Ako se ova situacija ne riješi u skladu sa zakonom, mogla bi postati opasan presedan koji dodatno otežava ionako krhku stabilnost zemlje. Jasna i odlučna reakcija pravosuđa, uz podršku svih nivoa vlasti koji se zalažu za vladavinu prava, sada je neophodnija nego ikad.
