Teško je nabrojati po kojim sve linijama su podijeljeni građani Bosne i Hercegovine, mnoge od njih su potpuno apsurdne, počevši od samog podjeljenog naziva države Bosne, koju je nametnula Austrougarska, ali je svakako najbesmislenija ona da se dijele na “prave patriote” i “dijasporu”. Patrioti su ko biva oni, koji imaju posao u domovini, a oni koji su otišli trbuhom za kruhom van granica domovine, to je mrska dijaspora, koja se nadmjeno ponaša, glumi nešto itd.
Obzirom na to da sam bio i među jednima i drugima, mogu reći da se velika nepravda čini prema ljudima, koji su sad najveća grana privrede BiH i na taj način jedini garant opstanka države, a to je naša dijaspora.
Među tim ljudima je mnogo onih koji su iznijeli teret rata na leđima, prošli kroz logore UZP, preživjeli genocid…, ali su se uspjeli dokazati u mnogim djelatnostima širom svijeta. Ti ljudi za vrijeme godišnjeg odmora ili bilo koje posjete domovini potroše mnogo više para nego bi potrošili u nekim modernim ljetovalištima, ali oni koriste svaku priliku da dođu na svoju rodnu grudu.
Ima među njima nekih, koji na neki čudan način žele pokazati sve što je ostvario u inostranstvu, što može iritirati, ali ih je većina kulturnih i primjete se samo kad učine neki gest, počaste sve u nekoj kafani ili restoranu ili sagrade kuću nekoj sirotinji.
Naša dijaspora se naučila šta znači ekonomski patriotizam, pa sve što mogu odgoditi i uraditi u domovini oni urade, a neke zavidne duše i to smeta, pa ćeš čuti komentare, da ne možeš doći do zubara, brice, mehaničara, kad dođe dijaspora, te im se tako zamjera nešto na čemu bi svi trebali biti zahvalni, jer svako će od tih para koje ostave imati koristi.
A vjerujte, nije uopšte istina da su sve usluge jeftinije u BiH. Može se čovjek u sred Malmea ošišati za pet eura, a nedavno sam na mom autu htio u Bosni zamjeniti neko remenje i nije ih bilo, ali su mi na servisu u Sarajevu tražili hiljadu maraka da ih naruče i zamjene, u Cazinu šest stotina, a ja sam to uradio u Švedskoj za stotinu eura, ali ne bih žalio ni da sam to ni dole uradio.
Vrlo često se čuje kako neki iz dijaspore “sa punih jasala” ne bi smjeli brinuti brigu o tome ko će biti na vlasti u domovini, ne bi se smjeli zanimati za popis stanovništva i za donošenje zakona po kojima će ostati bez djedovine…Zar nije to suludo? Ko može to pravo oduzeti bilo kome i zar nije hvale vrijedan trud nekog ko sve obaveze podredi tome da dođe na izbore ili popis stanovništva? Uostalom, svako može stati u red za vizu pred nekom ambasadom, pa probati kruh sa devet kora, koji zarađuju ljudi u modernim robovlasničkim državama!
Bilo bi toga još dugo za nabrajati, ali onom ko je svjestan nema potrebe nabrajati, a nekim frustriranim likovima ne pomaže ništa. Koristim priliku da apelujem na svakog ko može dati doprinos u brisanju ove besmislene podjele i odavanja počasti ljudima koji uglavnom vrlo teško žive, rade, štede…, da uživaju u kratkim odmorima na svom topraku.
Neko je davno predlagao da na svakom graničnom prelazu, gdje ih često bespotrebno hrvatska policija zadržava i po nekoliko sati, stoje table dobrodošlice, a na izlazu da im se zaželi sretan put.
To je najmanje što možemo uraditi za našu braću, sestre, dajdže, amidže, djedove, nene…
Hvala im gdje čuju i ne čuju!
senzor.ba
