Nakon jučerašnje akcije koju su sproveli pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) u Banjaluci, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, Nenad Stevandić, osvrnuo se na događaje i iznio svoj stav. Prema njegovim riječima, ovakve operacije treba jasno odvojiti od odluka koje je donijela Republika Srpska u kontekstu političke krize u Bosni i Hercegovini. On smatra da su institucije Republike Srpske bile meta napada te da usvojeni zakoni ne smiju služiti kao izgovor kriminalcima da slobodno djeluju.
Stevandić naglašava da postoji tendencija zloupotrebe situacije od strane određenih kriminalnih grupa, uključujući narko-dilere, ubice i druge počinioce krivičnih djela, koji bi mogli iskoristiti pravni okvir Republike Srpske kako bi izbjegli odgovornost. On insistira na tome da je MUP Republike Srpske ozbiljna institucija koja neće dozvoliti takve zloupotrebe i da će, kao i do sada, sarađivati sa svim relevantnim agencijama, uključujući SIPA, u borbi protiv pranja novca, trgovine drogom i organizovanog kriminala.
Takođe, Stevandić tvrdi da MUP Republike Srpske ne dopušta političku zloupotrebu institucija poput SIPA, Suda i Tužilaštva BiH, ali istovremeno poručuje da kriminalcima neće biti dozvoljeno da koriste političku situaciju kao štit za nezakonite aktivnosti. Međutim, ono što je dodatno privuklo pažnju jeste činjenica da se Stevandić nije pojavio na sjednici Narodne skupštine, čime je izbjegao potencijalno neugodna pitanja opozicije.
S druge strane, oštar odgovor na njegove tvrdnje došao je od Igora Crnatka, šefa Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Crnadak je direktno odbacio Stevandićeve izjave, rekavši da su neosnovane i nelogične. Uz dozu ironije, sugerisao je da se Stevandić “zbunio”, možda čak i zbog “morske bolesti”, aludirajući na nedosljednost njegovih izjava.
Kako bi dokazao svoje tvrdnje, Crnadak je sljedećeg jutra objavio dokumente koji, prema njemu, jasno demantuju Stevandićeve izjave. Koristeći narodnu poslovicu “ako laže koza, ne laže rog”, Crnadak je poručio da predsjednik Narodne skupštine nema osnova za tvrdnje da postoje izuzeci u zakonu, te je pozvao Stevandića da pažljivo pročita tekst propisa koji je sam potpisao.
Prema Crnatkovim riječima, zakon je jasan i sastoji se od svega devet članova, nigdje ne navodeći mogućnost da SIPA pod određenim okolnostima može djelovati na teritoriji Republike Srpske. Time je, kako tvrdi Crnadak, Stevandić obmanuo javnost, pokušavajući predstaviti drugačiju sliku situacije.
Zaključujući svoje izlaganje, Crnadak je istakao da je odustajanje vlasti od primjene ovog zakona pozitivan korak, ali je istovremeno osudio način na koji je javnost bila namjerno dezinformisana. Po njegovom mišljenju, u bilo kojoj demokratskoj zemlji, ovakav skandal bi bio dovoljan razlog za ostavku predsjednika parlamenta, te je sugerisao da bi možda sada bio pravi trenutak da Stevandić to i učini. Podsjetio je da unutar njegovog vlastitog političkog okruženja postoji značajan pritisak na njega, a ono što slijedi u narednim danima moglo bi dodatno otežati njegov ostanak na funkciji.
Ovim razmjenama stavova dodatno je produbljena politička tenzija u Republici Srpskoj, dok se javnost pita koji su stvarni motivi i posljedice donošenja zakona koji ograničavaju djelovanje državnih institucija. Opozicija insistira na transparentnosti i odgovornosti vlasti, dok vladajuća struktura pokušava opravdati svoje postupke uz tvrdnje da štite interese Republike Srpske.
Ovaj sukob mišljenja između vlasti i opozicije ukazuje na dublju političku krizu u Republici Srpskoj, gdje su pitanja nadležnosti, pravne sigurnosti i političkog integriteta postala predmet žestokih rasprava. Dok jedni tvrde da se usvojeni zakoni koriste za zaštitu institucija i političkih lidera, drugi upozoravaju da se time može omogućiti nekažnjivost za ozbiljna krivična djela. Sve ovo dodatno komplikuje ionako nestabilnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, gdje odnosi između entiteta i državnih organa sve češće postaju izvor pravnih i političkih sukoba.
Jasno je da će se ova tema i dalje razvijati, jer opozicija najavljuje dalje korake ka razotkrivanju navodne manipulacije zakonima, dok vlast pokušava stabilizovati svoju poziciju. Pitanje ostaje – hoće li politička odgovornost konačno pretegnuti nad stranačkim interesima, ili će se nastaviti praksa izbjegavanja odgovornosti i prebacivanja krivice? Odluke koje budu donesene u narednim sedmicama mogle bi imati dalekosežne posljedice na unutrašnje odnose u Republici Srpskoj, ali i šire – na cjelokupnu političku scenu Bosne i Hercegovine.
