Huseyin Kocak, imam džamije u turskom selu Ahmetce, u ovim hladnim danima otvara vrata džamije, za male prijatelje ljudi, mačke.
Prije pet godina, kada je stupio na dužnost imama, Huseyin je, jednog hladnog zimskog dana u haremu džamije vidio mačiće bez majke. Imam je, uzevši ih u džamiju, počeo da se brine o njima. Mačići se ponekad igraju ispred, ponekad unutar džamije, a nekad se maze sa džematlija, ponekad, pak, dođu do imama dok on uči ezan.
Kada nastupe hladni dani i dođe zima, imam Huseyin mačke unosi u džamiju, gdje one borave u zimskim mjesecima. Imam Huseyin kaže i da svako živo biće ima pravo na život.
– I oni su živi, i imaju pravo na život, baš kao i mi. Allah za njih kaže da su oni Njegovi robovi koji ne pričaju. Oni ne pričaju, ali mi pričamo, nismo gluhonijemi. Kada su gladni, žedni, mi ih nahranimo, napojimo. Svako ko ima milosti i savjesti uradio bi ono što mi radimo, kazao je imam džamije.
Mačke su, kaže imam Huseyin, odane životinje, te da, ukoliko im se pokaže ljubav, one na to uzvrate ljubavlju.
– Mačke nekad dolaze kada klanjamo, dok smo na sedždi one se igraju oko naših nogu, legnu pored nas. Kada životinje osjete sigurnost, one se približavaju. Životinje ne trebaju da nas se plaše, ako nam pokažu svoju ljubav, ne smijemo ih odgurnuti, ne smijemo im nanositi štetu. Ako su gladne, trebamo ih nahraniti, ako su žedne trebamo ih napojiti, ako su ranjene trebamo ih izliječiti. Zato što one ne govore, ne pričaju. Da Allah nagradi i naš džemat (op.a. džemat-skupina muslimana), uvijek su osjećajni prema svakom živom biću, kazao je imam Huseyin.
Anadolija/Balkan News
