Neki islamski učenjaci kažu: „Ko ima puno grijeha neka poji žedne vodom, jer je Allah, dž.š., oprostio grijehe čovjeku koji je napojio žednog psa, i ženi bludnici koja je napojila žednu mačku. Pa kakva li tek nagrada očekuje onoga ko napoji čovjeka i spasi mu život!“Ovo je divna izreka koja nas upućuje na jednostavan i efikasan način brisanja grijeha i otklanjanja belaja, a to je napajanje žednih vodom, što se spominje u hadisima Muhammeda, a.s.Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Jednom prilikom je neki čovjek išao putem pa ga je spopala velika žeđ. On je sišao u bunar i napio se vode. Kada je izašao iz bunara ugledao je psa kako zbog žeđi liže prašinu. Tada čovjek reče: ‘I ovog psa je zadesila žeđ kao i mene.’Onda je ponovo sišao u bunar i svoju cipelu napunio vodom, prihvatio je zubima i tako se popeo iz bunara. Napojio je psa i Allah mu se na tome zahvalio i grijehe mu oprostio. Tada ashabi upitaše: ‘Poslaniče, zar mi imamo nagradu i kad životinje napojimo?’ On im odgovori: ‘Za svako živo stvorenje imate nagradu (kada ga napojite, nahranite i s njim lijepo postupate).’” (Buharija)U drugoj predaji stoji da se sličan slučaj desio sa prostitutkom i da joj je Allah oprostio grijehe zbog toga što je napojila mačku. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Jedna bludnica je jednog dana vidjela psa kako kruži oko bunara. Jezik mu je ispao od žeđi.Ona skinu svoju čizmu i bi joj oprošteno zbog toga.“ (Muslim)
Vidimo kolika je nagrada za pojenje životinje, a koliki je grijeh zabraniti hajvanu da pije vodu pokazuje nam dobro poznati hadis u kojem se kaže da je neka žena kažnjena džehenemskom vatrom jer je ubila mačku. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Žena je ušla u Vatru zbog mačke koju je svezala – nije je hranila niti ju je pustila da se hrani sa zemlje.“ (Buhari)Osnovni islamski princip na kojem vjernik gradi svoj odnos prema čitavoj prirodi jeste da sve pripada Allahu, dž.š., da je On Stvoritelj svega i da je čovjek pred Njim odgovoran za svoj odnos prema prirodi. Musliman emotivno komunicira i s drugim bićima u svemiru. Dakle, od nas se očekuje da s njima postupamo s podjednakom brigom i poštovanjem, kao prema ljudima. Psihološka okrutnost je zabranjena u islamu na svim poljima, pa čak i prema životinjama.Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike ugledao čovjeka koji je svoju nogu stavio na vrat ovce i pred njenim očima oštrio nož želeći da je zakolje, pa mu se Poslanik, s.a.v.s., obratio riječima: ”Zašto to nisi učinio ranije? Zar želiš da je usmrtiš dva puta?”Prema tome, nehuman odnos prema životinji može biti razlogom kazne u džehennemu, ali isto tako lijep postupak prema životinjama može biti razlogom oprosta grijeha i ulaska u džennet.
Za Akos.ba piše: Nedim Botić
