Palestinci koje su uhvatile izraelske snage u gradu Gazi opisali su za Al Jazeeru kako su ih izraelski vojnici skidali, stavljali im poveze preko očiju, označili brojevima i mučili danima u zatočeništvu.
U jednoj od prostorija Bolnice mučenika Al-Akse, Mahmoud Zindah sjedi blizu svog oca Nadera, a užasi protekle sedmice urezani su na njihova lica, piše Al Jazeera.
Četrnaestogodišnjak i njegov otac bili su među stotinama Palestinaca koje su uhapsile izraelske snage u oblasti Shujayea, istočno od grada Gaze. Oni su izdržali pet dana mučenja i degradacije prije nego što su pušteni, bez ikakvog objašnjenja.
“Jedan od vojnika je rekao da ličim na njegovog nećaka i da je taj njegov nećak ubijen pred bakom koju je Hamas uzeo za taoca i da će nas vojnici sve poklati”, kaže Mahmoud drhtavim glasom.
Prije ovoga je porodica Zindah bila je dva dana zarobljena u svojoj kući u naselju Zeitoun u gradu Gazi, jer nisu mogli da odu jer su tenkovi napredovali, a artiljerijsko granatiranje dolazilo sve bliže i bliže. Ispričali su da bi snajperisti ubijali bilo koga na ulici ko se usudi na napusti dom.
Trećeg dana, porodica, koja je spavala na hladnom podu pod madracima kako bi se zaštitila od gelera, probudila se i vidjela da su tenkovi stigli u njihovu ulicu.
“Čuli smo vojnike kako viču i točkove tenkova kako postaju sve glasniji. Osjećao sam da nešto nije u redu, pa sam otišao do kuće iza mene, koja je bila nešto dalje od ulice. Prije nego što sam stigao do nje, stao sam u šoku. Kuća se micala!” ispričao je Nader (40).
“Tada sam shvatio da izraelski buldožer ruši zidove”, rekao je, te dodao da su vojnici istovremeno pucali.
Nader je brzo pocijepao nekoliko bijelih čaršafa kako bi napravio male “zastavice” za svako od njegovih osmoro djece. Jednu su izbacili na ulazna vrata, dok su odrasli vikali da ima ljudi u kući. Buldožer je stao, kao i pucnjava. Ali odjednom je dom bio pun izraelskih vojnika.
“Natjerali su nas da ispraznimo svoje torbe na podu i spriječili nas da pokupimo svoj novac ili zlato naših žena. Ono što smo imali malo hrane, isto su bacili. Uzeli su nam novac, lične karte i mobitele”, rekao je Nader.
Kako su ispričali novinarima Al Jazeere, vojnici su podijelili porodice: žene i mala djeca su bili u jednoj prostoriji, a muškarci i mladići u drugoj. Zatim su rekli Naderu, Mahmoudu, njegovom djeveru i još jednom muškom članu porodice da se skinu, a zatim su ih izgurali napolje.
“Okupili su najmanje 150 muškaraca iz okolnih kuća i svima nam na ulici stavili poveze i lisice na ruke”, objašnjava Nader.
Kada su vojnici natjerali muškarce da sjednu na stražnje dijelove nekih kamiona, Nader se pobrinuo da mu Mahmoud bude u krilu, uplašen šta bi učinili njegovom sinu ako bi bili razdvojeni.
“Ne želim da izgubim dijete, niti da moj sin izgubi oca”, rekao je.
Muškarci su brzo shvatili da se u kamionu nalaze i žene, a kamion je naglo kočio, zbog čega su zarobljenici padali jedan na drugog.
“Svima su nam bili povezi na očima, tako da se nismo mogli vidjeti, ali smo čuli kako nam žene govore da pazimo na njih kao na naše sestre. S njima je bilo i mlađe djece”, ispričao je Nader.
Kamion se zaustavio, i ponovo su muškarci i žene razdvojeni. Muškarci i dječaci tinejdžeri odvedeni su u skladište gdje su sjedili na golom podu prekrivenom razbacanim zrnima riže. Tamo su ih tukli, ispitivali i verbalno zlostavljali. Nije bilo spavanja, a zrna riže su im sjekla kožu dok su sjedili goli.
Danima izgladnjivani i udarani
Mohammed Odeh, 14, odveden je iz istog naselja Wadi al-Arayes u Zeitounu kao i porodica Zindah, gdje su on i njegova porodica bili zaglavljeni u svojim kućama pet dana i gladovali.
Ispričao je da su dvojicu dječaka iz komšiluka koji su otišli da traže vodu ubili na ulici izraelski snajperisti. Nakon što je buldožer srušio zidove nekoliko kuća, vojnici su izvukli muškarce i tinejdžere, šamarajući ih, udarajući ih šakama i oružjem.
“Nije bilo nikakvog rezonovanja s njima. Stalno su govorili: ‘Svi ste vi Hamas’. Pisali su nam brojeve na rukama. Moj broj je bio 56”, prisjeća se Mohammed.
Kako navodi Al Jazeera, kada je ispružio ruke, crveni marker je još uvijek bio vidljiv na njegovoj koži.
“Kada su nam pričali na hebrejskom, a mi to ne bi razumjeli, prebili bi nas”, nastavlja on.
“Udarali su me u leđa gdje su mi bubrezi i u noge. Odveli su mi porodicu, a ja ne znam gdje su”, rekao je on.
Isrpičao je i da su, prije nego što su odvedeni u skladište, žene pripadnice izraelske vojske došle i pljuvale na njih.
U skladištu je bilo uobičajeno da grupe od pet vojnika iznenada uđu i pretuku jednu osobu, dok su ostali bili primorani da slušaju njegove krike od bola. Ako bi neko od muškaraca i tinejdžera klimnuo glavom od iscrpljenosti, vojnici su ih polivali hladnom vodom.
“Njihov prezir prema nama bio je neprirodan, kao da smo ‘niža’ bića”, rekao je Mohammed.
“Neki ljudi se nisu vratili sa mučenja. Čuli bismo njihove vriske i onda odjednom ništa”, ispričao je Nader.
Mahmoud je u jednom trenutku rekao svom ocu da mu ručni zglobovi krvare od lisica. Jedan vojnik je čuo, pitao gdje boli, a zatim počeo da pritišće na to mjesto. Nader je pokušao da zaštiti svog sina, a jedan od vojnika je pokušao da odvuče tinejdžera. Kada se Mahmoud opirao, udaren je nogom u lice. Kako navodi Al Jazeera, i dalje je vidljivo mjesto gdje je udaren.
“Moj tata je stalno vikao na njih da sam dijete i bacio se na mene. Čuo sam vojnika kako govori američkim akcentom, i rekao sam mu na engleskom da sam samo dijete koje ide u školu”, ispričao je dječak, te dodao da su to vojnici ignorisali.
Sve vrijeme su muškarcima i dječacima bili povezi na očima i imali su lisice na rukama dok su ih vojnici tukli.
“Psovali su nas, govoreči najgore stvari”, kaže Nader, koji je zadobio posebno bolan udarac u glavu.
“Neki od njih su govorili arapski. Svaki put kada bi pokušao da razgovaraš s njima, kada bi tražio da odeš u kupatilo ili da popiješ vodu, dolazili bi i tukli nas kundacima svojih pušaka M16”, dodao je.
Vojnici su ih ispitivali i prijetili da će ih sve pobiti. Optužili su Palestince da su im krali džipove vojske i da su silovali Izraelke. Kada su Mahmouda pitali gdje je bio 7. oktobra, a da kada je on odgovorio da je spavao kod kuće, vojnici su ga udarali.
“Oni imaju taj nevjerovatan rasizam. Zaista nas mrze. Ne radi se o Hamasu. Ovdje se radi o uništavanju svih nas. Riječ je o genocidu koji je potpisao (predsjednik SAD) Joe Biden”, rekao je Nader.
Muškarcima je dato samo nekoliko kapi vode i par komadića hljeba da jedu. Neki su bili primorani da obavljaju nuždu na licu mjesta, dok su drugi dobili kantu s neugodnim mirisom.
Petog dana, Nader, Mahmoud i još 10 muškaraca odvedeni su u Nitzarim, bivše naselje južno od grada Gaze koje je pretvoreno u poljoprivredno zemljište nakon izraelskog povlačenja 2005. godine. Sada je to izraelski kontrolni punkt.
Grupa je skinula poveze sa očiju. Bili su iscrpljeni i gladni i još uvijek nisu imali odjeću. Nakon što su dva sata mučno hodali, uočila ih je grupa Palestinaca.
“Obukli su nas i dali nam vode. Pozvana je hitna pomoć i stigli smo u bolnicu mučenika Al-Aksa, gdje su nam odmah date IV tekućine”, ispričao je Nader.
“Mislio sam da nemam šanse da izađem živ. Bio je to pakao na zemlji. Činilo se kao da sam pet godina proveo u tom skladištu. Ne bih ovo nikome poželio”, dodao je on.
