Nije se mogla smiriti, bila je u potpunosti rastrojena, misli su joj lutale, kako se njen muž izenada promijenio ništa nije bilo isto. Počeo je udarati, prijetiti joj, loše se ophoditi prema njoj… samo nekoliko godina nakon što su se vjenčali. Često puta bi razmišljala o prvim danima braka, o vremenu koje su proživjeli u harmoniji, o lijepim riječima koje joj je upućivao, njegovih lijepih postupaka. Razmišljala je u čemu je problem, šta je uradila loše, da li je nešto pogriješila ili ne…
Pitanja su se svakodnevno redala, jedno za drugim, ali nije bilo adekvatnog odgovora. Suprugovo ponašanje je bilo sve agresivnije i lošije. Počela je izbjegavati boravak na mjestu gdje je on… nije željela ostati uz njega više. Požalila se svojoj porodici. Oni su je savjetovali da bude strpljiva, da se sjeti djece i da zbog njih izdrži. Znala je… bila je svjesna da nema drugog utočišta osim kod Allaha. Znala je da Allah zna sve, da On otklanja brige zato je svo svoje vrijeme posvetila istigfaru. Molila je Allaha za oprost od grijeha, prakticirala jutarnji i večernji zikr i noćni namaz. Za svo to vrijeme posvetila se i podučavanju svoje djece Kur’anu i siri Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nadajući se da će joj Uzvišeni Allah zbog toga popraviti stanje i promijeniti odnos njenog muža prema njoj.
I desilo se jednog teškog i napornog dana… Muž je ušao u kuću i istukao je nemilosrdno, više nego što je inače tukao, a zatim je izašao kao da ništa uradio nije, bez imalo osjećaja žalosti ili kajanja zbog svog postupka. Nije više mogla biti strpljiva i podnositi to, nije više mogla ostati s njim ni trena. Ustala je tako pretučena i pozvala svoju porodicu. Požalila im se na stanje. Oni su došli do nje, pokušavajući je umiriti. Vidjeli su u kakvom je stanju i sažalili se na nju. Dok su tako sjedili čuli su stravičan glas koji ih je preplašio. Otrčali su do kuhinje, ali tamo nisu ništa pronašli… Istrčali su do drugog dijela kuće ne vidjevši ništa… U takvom stanju straha i očaja istrčali su vani… I tada… pogledi su se ukočili, oči su se zaledile… Jedna ploča iz pločnika ispred kuće je bila iščupana. Prišli su pogledati šta je i njihovo srce je obuzeo strah, ispod je bio sihr. Nisu znali kako postupiti. Pozvali su čovjeka koji se bavi liječenjem šerijatskom rukjom i on im je dao usmjerenja kako da postupe i šta da urade.
Svo to vrijeme muž je bio van kuće. Kada je došao kući, bio je sasvim drugačji. Ophodio se prema supruzi s pažnjom i brigom. Umjesto plača koji bi joj priređivao, sada je nasmijavao. Ovo je posljedica istigfara i okretanja Allahu, Njegova dobrota je neizmjera, Njegova milost je neograničena. Nikada neće ostaviti onoga ko Mu se iskreno okrene i čista i iskrena srca Ga zamoli za pomoć. A ko se Allaha bude bojao, On će mu iz svake neprilike izlaz dati i dat će mu opskrbu odakle i ne očekuje.
Iz knjige: Adža’ibu-l-istigfar
Autor: Halid b. Sulejman b. Ali
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
