Mato Grgić iz Eminovaca ugostio je tri žene sa četvero djece, izbjeglice iz Ukrajine. S direktoricom Osnovne škole Julija Kempfa dogovorio je da djeca krenu na nastavu.
Pixell
Prije trideset godina s porodicom sam izbjegao iz Bosne i Hercegovine, iz Kotor Varoša. Gledao sam što se događa s tim nesretnim ljudima u Ukrajini i pred jednim svojim radnikom rekao sam da ću primiti jednu porodicu iz te zemlje. Pretprošlu sedmicu me nazvao taj radnik i pitao me stoji li još uvijek ta moja ponuda da ću primiti izbjeglice iz Ukrajine. Potvrdio sam, a navečer mi je doveo tri žene s četvero djece. To su tri porodice iz istog mjesta u Ukrajini. Kuća nije mala, ali sam odmah shvatio da ću nešto morati napraviti kako bi im osigurao da se što bolje osjećaju – govori nam Mato Grgić iz Eminovaca koji je u jednom danu postao bogatiji za sedmero članova.
Kako odmiču dani ruske agresije na Ukrajinu, sve je više razaranja, ubijanja i prognanih iz te zemlje.Iako većina njih putuje u zemlje zapadne Europe, utočište od rata pronašli su i u Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Neslužbene brojke govore da ih je stotinjak svoj mir našlo na području Požeško slavonske županije. Uglavnom su smješteni kod poznanika, rodbine ili prijatelja. Mato je sa sedmero nepoznatih Ukrajinaca vrlo brzo brzo našao zajednički jezik.
Pixell
Trebalo je malo vremena da se smire, poslože svoj misli, pobjede strah. Vidio sam da su nervozni jer su svoje najdraže ostavili u Ukrajini. Mobitele ne ispuštaju iz ruku i stalno su u kontaktu sa članovima porodice. Jedna je ostavila 22-godišnjeg sina i supruga na ratištu. Obavio sam sve da registriram te žene i njihovu djecu, a s direktoricom Osnovne škole Julija Kempfa dogovorio da djeca u ponedjeljak krenu na nastavu. Tri djevojčice su učenice osmog, a dječak šestog razreda. Olgi, majci jedne djevojčice dao sam svoj automobil da djecu može odvoziti i dovoziti iz škole – rekao nam je Grgić duboko dirnut tragedijom ovih porodica.
Mlade žene i njihova djeca zadovoljni su gostoprimstvom u Hrvatskoj. Iako je nikada prije nisu posjetile, hvale njezinu ljepotu. Ispričale su nam da su iz ukrajinskog grada Poltave putovale dva dana na razne načine – autobusom, automobilom, čak su i pješačile.
Lijevo i desno od nas su padale bombe, a samo dan nakon što smo izašli bombardirali su naš grad – rekla je djevojka Nastasia, milujući na krilu svog godinu i pol dana starog psa Hardyja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
VIŠE NA WEBU
Udružili smo maštu, kreativnost i inovacije, umjetnost i tehnologiju u Festival svjetla!
Da bi se što bolje osjećale, Grgić im je pronašao novi smještaj.
Mile Filipović iznajmio je kuću u mjestu Kula kod Požege koja je potpuno namještena.
Kuću sam ponudio za smještaj izbjeglih iz Ukrajine. Samo neka pokriju troškove struje i vode, drugo mi ništa ne trebaju platiti – rekao je Mile.
Svi ovi ljudi velikog srca silno se trude ublažiti bol i patnju nesretnih izbjeglih ljudi iz Ukrajine. Pokazati im da su dobrodošli, da su sigurni i da mogu računati na njihovu pomoć oko svega što im treba koliko god je potrebno.
