zdrži Gazo, bašćo iz dženneta
Odavno zaboravljena od svoga ummeta
Krv liju tvoja djeca mala
Za džennet što su dunjaluk dala
Sva bol svijeta u tebi je sada
Iako nikad ne umire nada
Istina se tvojim imenom zove
Čekajući neke Salahudine nove
Oprosti Gazo što samo pišemo
Ali znaj, mi za tebe dišemo
Vjerujemo sutra bolje biće
Oživjeće ummet, novo jutro sviće piše Zahir Durakovic
