zludiše me djeca
“Mozak su mi i krv popili, raspametili su me, izludit ću zbog njih, teško da ću na pameti ostati, postao/la sam kost i koža zbog njih, u kabur će me otjerati, u ludnici ću završiti…” samo su neke pritužbe određenih roditelja koje se tiču njihove djece, a potom slijedi pitanje: “Dokle ću ih više morati savjetovati i usmjeravati?”
Odgovor: Do smrti. Djeca su životna briga od koje se ne umire, ali se s njom umire.
Uzvišeni Allah kaže: “Vi niste bili prisutni kada je Jakubu smrtni čas došao i kada je sinove svoje upitao: ‘Kome ćete se, poslije mene, klanjati?’ ‘Klanjat ćemo se’ odgovorili su, ‘Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima i Ismaila i Ishaka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamo!’” (El-Bekara, 133) Jakub, alejhisselam, na samrtnoj postelji savjetuje i usmjerava svoje potomstvo, a među njima je i Allahov vjerovjesnik i miljenik Jusuf, alejhisselam, želeći u najbitnijem času podsjetiti ih na Allahovu jednoću i čisti monoteizam.
Svevišnji Gospodar u suri El-En’am, u nekoliko uzastopnih ajeta spominje sedamnaest poslanika, među njima i Jakuba, alejhisselam, potom kaže: “Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov put.” (El-En’am, 90)
Safet Kuduzović
