Doktorica Bisan bila je izuzetna na svim poljima. Poznavala je dobro engleski jezik, imala je prosjek u srednjoj školi 98,7, upisala je studij opće medicine.
Govorila mi je da je najtalentiranija osoba za gubljenje vremena, ali je to brzo prevazišla.
Imala je duboku strast prema endokrinologiji i mrzila je ‘molekularnu biologiju’.
Stresa se oslobađala kuhanjem, voljela je konje i voljela je čitati knjige.
Nije se voljela fotografisati, mislila je da izgleda blijedo na fotografijama.
Što je najvažnije, ona je jako voljela more u Gazi.
Voljela sam razgovore sa njom i citate koje je birala iz romana. Bila je nježna i bliska srcu.
Sanjala je da ima malu kuću na mirnom mjestu, okružena prirodom i drvećem, da se svaki dan rano budi, pije čaj, peče kolač, zalijeva ruže i gleda u zvijezde noću..
Dakle, čestitam ti što sada imaš tu kuću u Džennetu.
Bisan, ubijena je od izraelskog projektila, koji joj je ugasio život i ugasio snove.
Naši šehidi nisu samo brojevi.
Nour Naim prenosi senzor.ba
