Divim se ženama koje mogu sve postići u jednom danu i pritom ostati sabrane, ja to nisam mogla i nažalost sam izgubila najbolju stvar koju sam imala.
Mnoge žene ni ne primjete da sve čine protiv svoga braka, a takva sam i ja bila. U krvi nam je da kontrolišemo, da zanovijetamo, da manipulišemo. I često to sebi ni ne priznamo. Guramo muškarce od sebe i pritom njih okrivljujemo da smo krivi.
Moj brak je trajao šest godina. Nisam ni shvatila koliko moja nervoza utiče na naš odnos. Nisam uspjela pronaći balans između posla i porodičnog života. Gušila sam se u stresu i nadala da će moj muž to shvatiti, ali nažalost ne samo da nije shvatao, već nije mogao ni podnijeti.
Tako smo došli do situacije da preko noći nestane i napusti me sa porukom “Ne mogu više”. Nisam razumjela kako ne može. Nisam razumjela kako nakon zavjeta koji smo dali jedno drugome “I u dobru i u zlu” ipak nije ostao pored mene.
Imala sam osjećaj da sam odrasla preko noći. Naš brak je bio ishitren, odmah poslije škole zaposlila sam se… Obaveze su me saletjele sa svih strana a ja nisam znala da se nosim sa svim. Stres je uticao i na moje zdravlje i na moje ponašanje a moj muž nije pokazivao koliko tek na njega utiče.
Sada da mogu vratiti vrijeme sve bih drugačije. Ne bih svoju nervozu na njega prebacivala, ne bih dozvolila da zbog svojih problema njega odgurujem od sebe. Zastala bih i sjetila se šta mi je zapravo najvažnije u životu. Želim da savjetujem sve žene da pronađu način kako da se izbore sa stresom.
Ako ne pronalazite način da to učinite potražite pomoć stručnjaka. Dok još imate vremena, promijenite svoj stav prema čovjeku koji vam treba biti oslonac. Oni se trude da vam pomognu koliko mogu ali ni oni ne mogu nositi teret za dvoje.
Originalni članak pročitajte OVDJE
