Trenutna situacija u Ukrajini ostaje daleko od stabilnosti i dogovora, posebno u svjetlu napora Donalda Trumpa, bivšeg predsjednika SAD-a, da pronađe rješenje za konflikt između Ukrajine i Rusije. Naime, Trump se sada suočava s velikim izazovom, jer će biti nemoguće doći do trajnog dogovora dok se ruska vojska ne povuče iz Ukrajine. Kako ističu analitičari, Rusija neće zaustaviti agresiju sve dok ne kontrolira teritorije koje je već integrirala u svoj ustav, a Ukrajina se neće predati dok ne povrati svaki kvadrat svoje teritorije. Iako Trump možda može posredovati u privremenom prekidu vatre, konačno rješenje neće biti moguće dok obje strane ne postignu značajne teritorijalne promjene na bojištima.
Zanimljivo je da Trump, prema tvrdnjama američkog analitičara Janusza Bugajskog, nije dosljedan politički akter, što otežava predviđanje njegovih daljnjih poteza. Trump je postavio izazov Evropi, pozivajući je da prestane ovisiti o Sjedinjenim Državama u pogledu vojne sigurnosti i odbrane. Ovaj izazov, prema nekim procjenama, mogao bi u biti predstavljati uslugu Evropi, jer mnoge evropske zemlje nisu u mogućnosti razviti vlastite vojno-sigurnosne kapacitete koji bi im omogućili da se odupru velikim prijetnjama poput Rusije. Bugajski također naglašava da Trump, iako u početku nastoji pregovarati s Moskvom, može vrlo brzo okrenuti leđa Rusiji ako osjeti da mu Kremlj uskraćuje željeni “mirovni pobjednički” rezultat. Rusija se već suočava s velikim izazovima u svom gospodarstvu i vojnim naporima, a Trumpova politika može dodatno pogoršati njezinu poziciju.
Napetost u odnosima između Sjedinjenih Država i Evrope dosegnula je novu visinu u posljednjim mjesecima, jer se Trumpove poteze sve teže predvidjeti, a posljedice po sigurnost u Evropi postaju ozbiljnije. Ukoliko se, kako se tvrdi, Trump povuče iz podrške Ukrajini, Evropa bi mogla biti prisiljena da preuzme odgovornost za regionalnu sigurnost. Evropske zemlje trebaju se suočiti s novim izazovima u pogledu svojih vojnih sposobnosti i moraće donijeti ključne odluke o tome kako odgovoriti na prijetnje poput one koju predstavlja Rusija. Ukoliko Evropa bude uspješna u ovom novom okruženju, moraće ojačati svoju vojnu proizvodnju, povećati budžet za obranu i proširiti vojnu suradnju s ključnim partnerima.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron iznio je mišljenje da bi mir između Ukrajine i Rusije mogao biti moguć u sljedećim tjednima, ali bez bilo kakve predaje Ukrajine. Macron jasno ističe da bi bilo kakav dogovor morao uključivati i sigurnosne garancije za Ukrajinu. Takav pristup omogućio bi očuvanje teritorijalnog integriteta Ukrajine dok bi i dalje omogućio političko rješenje. Međutim, prema analizi stručnjaka, pravi zaključak je da će Ukrajina nastaviti svoju kontraofenzivu dok god ne povrati sve svoje teritorije, a Rusija neće stati dok ne završi svoj plan aneksije.
U ovom kontekstu, svijetu prijeti nova globalna politička i vojna stvarnost. Ako se Rusija ne zaustavi u Ukrajini, to bi moglo dovesti do nove podjele u Evropi. Sjedinjene Države, kako sugerira Bugajski, možda će biti prisiljene povući se iz ovog konflikta, što bi moglo označiti kraj dominantne američke uloge u evropskoj sigurnosti. Evropske nacije sada moraju preuzeti odgovornost za vlastitu obranu, što uključuje veću vojnu potrošnju i snažniju suradnju unutar NATO-a i drugih multilateralnih formacija.
Pored toga, u svjetlu ovog globalnog preispitivanja sigurnosnih politika, postoji i pitanje budućnosti Europske unije. EU se suočava s dilemom kako održati svoju unutarnju koheziju dok istovremeno odgovara na prijetnje sa istoka. U tom smislu, pitanja poput proširenja EU i njenog političkog i sigurnosnog stava postaju ključna. Zapadni Balkan, uključujući Crnu Goru, suočava se s ozbiljnim izazovima jer je regija pod velikim političkim i sigurnosnim utjecajem Rusije i Srbije. Međutim, iako je proširenje EU ključno za stabilnost Balkana, mnogi analitičari smatraju da bi EU trebala uložiti značajne resurse u obranu Ukrajine i osiguranje svoje unutarnje stabilnosti prije nego što razmatra daljnje proširenje.
Na kraju, NATO ostaje temelj globalne sigurnosti, ali i on mora odgovoriti na nove okolnosti. Transformacija NATO-a u sigurnosni savez s europskim temeljem mogla bi biti ključ za budućnost sigurnosti u Europi, uključujući integraciju novih članica koje su voljne investirati u zajedničku odbranu. Iako trenutna situacija izaziva ozbiljne zabrinutosti, postoji jasna potreba za novim pristupom europskoj obrani, koji uključuje šire međunarodne saveze i suradnju s ključnim partnerima, poput Ujedinjenog Kraljevstva, Turske i Norveške, koji mogu ponuditi dragocjenu podršku.
Na kraju, pred Europom se nalazi važan test – hoće li uspjeti prilagoditi svoje vojne i političke strategije kako bi odgovorila na prijetnje koje dolaze sa svih strana, ili će biti prekasno za značajnu promjenu u globalnom poretku.
