Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan nedavno je iznio snažnu poruku o vanjskoj politici Turske i njenom globalnom utjecaju. Na sastanku parlamentarne grupe Stranke pravde i razvoja (AK Parti) u Ankari, Erdogan je govorio o ambicijama Turske da preoblikuje globalnu diplomaciju i potvrdno istakne svoj položaj na svjetskoj političkoj sceni, naglašavajući kako se Ankara zalaže za potpuno novu dinamiku u svojim vanjskim odnosima. Turska, kako je istaknuo, nastavlja rušiti postojeće kalupe i stereotipe u međunarodnoj politici, želeći stvoriti priču o uspjehu koja je utemeljena na historijskom naslijeđu te zemlje.
Jedan od ključnih dijelova njegovog govora bio je naglasak na neodustajanju od razvoja nacionalne proizvodnje. Erdogan je naglasio da Turska neće pristati na to da bude pasivno tržište u okviru globalne privrede, već će se potruditi da razvija vlastite kapacitete u svim sektorima, osiguravajući time i veću autonomiju i ekonomsku neovisnost. Ovo je postalo jasno opredjeljenje Turske da ne bude samo konzument globalnih proizvoda, već i aktivan proizvođač koji doprinosi tržištu s vlastitim inovacijama i resursima.
Erdogan je također ponovio da Turska neće odstupiti od svoje dosadašnje politike stajanja uz potlačene i žrtve širom svijeta. Ova izjava posebno se odnosila na situaciju u Gazi, gdje je Turska nastavila pružati podršku palestinskom narodu. U tom kontekstu, Erdogan je istaknuo da Turska neće stajati ušutkana ili kolebati se u svojim nastojanjima da pomogne onima koji se nalaze u teškim okolnostima, neovisno o tome gdje se nalazili. U njegovim riječima, Turska se uvijek postavlja uz one koji trpe, bilo da se radi o ljudima u Gazi ili drugim dijelovima svijeta gdje se suočavaju s nepravdom.
Također, u svom govoru, Erdogan se osvrnuo na nedavnu azijsku turneju tijekom koje je posjetio Maleziju, Indoneziju i Pakistan. Ove posjete je ocijenio vrlo uspješnima, naglašavajući da je Turska s tim državama nastavila jačati diplomatske i ekonomske veze, stvarajući tako čvrste temelje za buduću suradnju u regiji. Ove posjete pokazale su Tursku kao ključnog partnera u Aziji, a Erdoganova politika aktivnog angažmana na globalnoj sceni bila je jasno demonstrirana u tim susretima.
Ovaj istup predsjednika Erdogana naglašava Tursku kao globalnog igrača koji se ne zadovoljava tradicionalnim ulogama u međunarodnoj politici, već nastoji redefinirati svoje odnose s ostalim državama kroz aktivno jačanje svojih vanjskih odnosa i vlastitih kapaciteta. Svojom politikom, Turska želi ostaviti dubok trag u međunarodnoj zajednici, zalažući se za pravednost i solidarnost u odnosima prema drugim narodima, ali i očuvanje vlastite ekonomske i političke neovisnosti.
Turska, pod Erdoganovim vođstvom, postavlja jasne smjernice za svoje buduće međunarodne ambicije. Kroz svoje aktivnosti i inicijative, Ankara nastoji prepoznati globalne izazove i prilike, te odgovoriti na njih u skladu sa svojim interesima i vrijednostima. Istovremeno, Turska se sve više profilira kao most između Istoka i Zapada, koristeći svoju stratešku poziciju kako bi unaprijedila suradnju s različitim dijelovima svijeta. Ovo pozicioniranje omogućava Turskoj da održi multidimenzionalnu vanjsku politiku, u kojoj ravnoteža između ekonomskih, političkih i kulturnih veza igra ključnu ulogu. Erdoganova vlada smatra da je važno održavati dobre odnose ne samo s tradicionalnim partnerima, već i razvijati novi diplomatski okvir sa zemljama koje možda nisu bile dio tradicionalnih saveza Turske, kao što su zemlje jugoistočne Azije ili afričkog kontinenta. Kroz takvu širu i inkluzivnu diplomaciju, Turska nastoji unaprijediti svoju globalnu poziciju, što uključuje i nastavak angažmana u raznim međunarodnim organizacijama i inicijativama.
Osim toga, Turska se suočava s izazovima kako bi svoje unutarnje politike uskladila s ambicijama na vanjskom planu. Ekonomska neovisnost, koju Erdogan toliko naglašava, zahtijeva duboku transformaciju u industrijama, tehnologiji i obrazovanju, dok istovremeno mora balansirati političke pritiske i unutrašnje napetosti koje proizlaze iz takvih ambicija. U tom kontekstu, Turska se suočava s izazovom modernizacije svoje infrastrukture i industrije, kako bi mogla postati konkurentna u globalnom okruženju, dok istovremeno nastoji očuvati vlastiti identitet i kulturnu baštinu. Globalna integracija Turske u novi ekonomski i politički poredak svijeta zahtijeva stalno balansiranje između vanjske orijentacije i unutarnjih reformi. Erdoganov smisao za pragmatizam i težnja ka ekonomskom razvoju Turske ostaju ključni faktori koji će oblikovati njezinu budućnost u svijetu koji se brzo mijenja.
