Kroz život sam imao gripu, ali ovakve simptome nikada nisam doživio. Htio sam nekoliko puta ispuhati nos, ali je sluznica bila toliko suha, da ništa nije izlazilo. Osjećao sam nešto u svom tijelu s čime se nikada u životu nisam susreo…
Kaže to iz svoje bolničke sobe u pulskoj bolnici Dražen Brkljačić (50) iz Splita, koji živi u Raši. On je iz Italije, iz Madonne di Campiglio, gdje radi kao chef, u hrvatsku Rašu došao 11. marta.
Do Dražena, koji je sedam godina kuhao za proslavljenog motociklista Valentina Rossija i koji je u svojoj mladosti igrao mali balun za “Mesnicu Truman”, jednu od najboljih hrvatskih malonogometnih ekipa svih vremena, došli smo posredstvom njegova suigrača Željka Žekija Babića, nekadašnjeg honorarca Slobodne Dalmacije.
Bolna prsa
- Je, rekao mi je Žeki da ćeš nazvati. Šta da ti kažem… Čim sam došao iz Italije, gdje radim kao chef, otišao sam u samoizolaciju. Nakon dva dana skočila mi je temperatura, lagana, i dobio sam sve ove simptome koje sam već opisao.
- Kašlja nije bilo i nije me boljelo u prsima. Temperatura je došla do 37,8 stupnjeva i onda sam nazvao epidemiološku službu. Oni su poslali Hitnu pomoć i odveli me da mi naprave bris. Izvadili su mi dvije epruvete krvi, uzeli bris, pogledali tlak i pluća i onda me, budući da nisam bio težak slučaj, pustili kući. Rekli su se javiti kada budu gotovi nalazi – ističe Dražen.
Kada se vratio kući još je imao temperaturu, a povratni poziv od epidemiologa dočekao je sutradan.
- Javili su mi da sam pozitivan, došli po mene i odveli me u bolnicu. Interesantno, kada sam se vratio iz Italije, prva dva- tri dana, najnormalnije sam obavljao poslove oko kuće, ličio neke stvari i nikakve simptome nisam imao. Prva noć mi je u bolnici bila 19. ožujka i tada sam imao temperaturu 39 stupnjeva.
Dali su mi paracetamol i ujutro više nisam imao fibru. Poslijepodne drugog dana fibra se opet počela dizati i tada sam imao 38,5, opet paracetamol, treću večer 38,2, a četvrtu 37,3. U nedjelju cijelo jutro nisam imao temperaturu. Od ponedjeljka mi se počela vraćati snaga, baš se dobro osjećam i nadam se da ću do kraja tjedna izići iz bolnice – govori Dražen za Slobodnu Dalmaciju.
Supruga i sin
Da bi bio otpušten iz bolnice, u razmaku od 48 sati moraju mu dva brisa biti negativna. Radi se u najmanju ruku o “neobičnoj” bolesti, o čemu govori i podatak o potpunom gubitku okusa i mirisa.
- Ma, ništa, nikakav okus na hranu i piće. Ništa nisam osjećao i ništa nisam mogao piti. Samo sam htio piti mlijeko. Voda, čajevi – ništa. Dali su mi voćni čaj, a meni on nije imao nikakav okus, jedino sam u ustima osjećao okus metala, odnosno plastike. Ništa nisam mogao jesti, a kada bih jeo, isto kao da i ne jedem. Ma, strašno iskustvo… Sva sreća, ja spadam u skupinu lakših slučajeva – naglašava sagovornik.
Njegova supruga i sin su u samoizolaciji u njihovoj kući u Raši, a s Draženom na odjelu je tridesetak pacijenata, redom mlađih.
- Dvojica smo u sobi, a na odjelu nas je tridesetak. Vrata svih soba su otvorena i normalno se družimo i pričamo. Svi nastojimo ostati pozitivni i zdravo razmišljati, iako nam nije lako ni ugodno. Naravno, da su ljudi malo i u strahu, ne znaju s čime se susreću – kaže Splićanin.
Puna usta hvale za medicinske djelatnike
Naš sugovornik posebno ističe zalaganje medicinskih djelatnika.
- Ma, odlični ljudi, stalno su nam na dispoziciji. Zovu nas na mobitele i pitaju nas kako se osjećamo, trebamo li išta… Znaju nas nazvati i reći nam da sami sebi izmjerimo temperaturu ili preko noći dolaze i mjere nam temperaturu. Naravno, svi su oni maskirani i u onim skafanderima, ali ljudi su vrlo požrtvovani – govori Dražen.
‘Nemojte biti egoisti, budite u karanteni‘
Dražen ima i poruku za ljude koji ovo stanje u vezi s koronom ne shvaćaju ozbiljno:
- Ljudi se moraju pridržavati reda i svi moramo stajati u karanteni. Ako se ne budu pridržavali reda, ove se pošasti nikada nećemo riješiti. Ne smijemo biti egoisti i misliti samo na sebe. Moramo misliti na starije ljude koji su najviše ugroženi i samo ćemo tako pobijediti koronavirus – naglašava Brkljačić.
- hayat.ba
