Es selamu alejkum,
Već duže vrijeme pratim vašu stranicu i volio bih da podijelim sa vama situaciju u kojoj se nalazim, a vjerujem da se još dosta omladinaca bori sa istim iskušenjem.
Hvala dragom Allahu prije otprilike godinu dana sam se “vratio vjeri”. Počeo sam redovno da klanjam namaze, slušam predavanja, praktikujem nafile, dobrovoljni post i sunnet Poslanika a.s. U svemu tome naišao sam na negativne reakcije moje porodice, kako uže tako i šire. Osjetio sam da ni roditelji nisu zadovoljni mojom odlukom i često puta sam namaz obavljao skrivajući se u vlastitoj kući.
Jedne prilike mi je rečeno da sam “vehabija” zato što sam otišao u dzamiju da klanjam jaciju namaz. Zar dzamije ne postoje da se u njima obavlja molitva i veliča Gospodar? Zar sam ja “vehabija” zato što sam otišao da klanjam namaz u dzematu? I nakon toga sam dobijao razne epitete. Ako obučem šorc ispod koljena tad postane zvanično da sam član tamo neke nepostojeće sekte, da sam skrenuo itd. Vrlo je teško živjeti u društvu u kojem se sam osjećaš kao stranac.
Gospodar nam je naredio da se lijepo ophodimo prema svojim roditeljima, ali s druge strane dosta roditelja svjesno ili nesvjesno svoju djecu nagovaraju na nešto što ne valja i odvraćaju ih od dobra. Molim Allaha dz.š. da braći koja se nalaze u sličnoj situaciji olakša iskušenje i da podari uputu našim roditeljima.
T.B.
Jedne prilike mi je rečeno da sam “vehabija” zato što sam otišao u dzamiju da klanjam jaciju-namaz
Najnovije
