U aktuelnoj političkoj dinamici Republike Srpske, inicijativa za donošenje novog Ustava sve više izaziva burne reakcije, naročito među opozicionim strankama. Jedna od najglasnijih kritičarki ovog procesa jeste Jelena Trivić, predsjednica stranke Narodni front, koja je jasno i bez ustručavanja istakla da njena politička opcija neće podržati avanturizam Milorada Dodika u vezi s ovim ustavnim promjenama. Njena izjava nije samo politička poruka – ona predstavlja širi stav o načinu na koji se vodi institucionalni život u ovom entitetu Bosne i Hercegovine.
U uvodu svoje kritike, Trivić ističe da je donošenje Ustava jedan od najsloženijih i najodgovornijih državničkih činova, te da se taj proces nikako ne može koristiti za jeftino političko nadmudrivanje sa drugim entitetom ili međunarodnim institucijama. Prema njenim riječima, Ustav nije igračka, niti sredstvo za testiranje političke moći i strategija.
Ona također skreće pažnju na činjenicu da u ovom trenutku ne postoji politički ambijent koji bi mogao iznjedriti kvalitetan i funkcionalan ustavni tekst. Iako priznaje da bi određene promjene Ustava možda bile potrebne, Trivić smatra da je pogrešno da se to čini u ambijentu potpunog nepovjerenja, bez šireg društvenog konsenzusa i sa loše artikulisanim političkim ciljevima.
U svom nastupu, kritikuje i način na koji vlast pokušava da prikrije političku manipulaciju pozivanjem na “volju naroda”. Ukoliko dođe do referenduma, kaže ona, to ne smije biti alibi za prethodne postupke koji nisu uključivali narod niti transparentnost. Narod nije bio konsultovan u početku, pa je nelogično sada tražiti njegovo odobrenje retroaktivno, kako bi se legalizovalo ono što je već politički zamišljeno.
U konkretnom pogledu na opoziciju, Trivić ističe da se Narodni front protivi ideji tajnog glasanja u Narodnoj skupštini RS o prijedlogu novog Ustava. Zbog toga su pozvali opozicione zastupnike da napuste sjednicu prije nego što dođe do glasanja.
Ona jasno navodi razloge za to:
-
Niko iz opozicije nije podržao nacrt novog Ustava, što govori o njegovoj nepopularnosti među političkim akterima.
-
Postoji realna opasnost da vlast “kupi” pojedinačne ruke iz opozicije, jer je Dodik sam najavio da može obezbijediti “tri do četiri glasa” iz njihovih redova.
-
Prisustvo opozicije bi moglo stvoriti unutrašnje tenzije, jer bi bilo teško razaznati ko je “prešao liniju” i podržao vlast.
Zato Trivić kategorički poručuje: “Nismo ga do sada pratili, pa nema razloga da sada budemo dio njegovih političkih makinacija.”
U razradi svog stava, ona posebno naglašava da je rasprava o sadržaju ustavnih odredbi u ovom trenutku potpuno besmislena. Navodi se da se čak i postojeći zakoni ne primjenjuju – uključujući i Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji RS, kao i zakoni koji zabranjuju rad institucija poput SIPA-e, Suda i Tužilaštva BiH. Dakle, kako zaključuje, šta vrijedi novi Ustav ako se ni postojeći zakoni ne primjenjuju u praksi?
Njena ključna teza je sljedeća: čak i kada bi novi Ustav bio usvojen, on ne bi imao nikakvu pravnu snagu niti bi bio funkcionalan, jer politička elita u Republici Srpskoj očigledno ne posjeduje volju da implementira ni ono što sama donese.
Trivić dalje ističe kako su u RS do sada mnogi akti, odluke i zakoni usvojeni, ali nikada implementirani. Prema njenim riječima, donošenje novog Ustava koristi se kao sredstvo za očuvanje političkih pozicija, te za moguće trgovanje s međunarodnim faktorima, što je za nju nedopustivo.
Na kraju, ona posebno oštro zaključuje da je apsurdno da oni koji ne poštuju sadašnji Ustav uopće imaju pravo da pričaju o potrebi novog. Tvrdi da je pravni sistem u RS u potpunosti urušen, da su borci poniženi, a građani koji život zarađuju izvan RS marginalizirani. Istovremeno, vladajuća struktura, prema njenim riječima, spremna je prodati prirodne resurse i nacionalno bogatstvo samo kako bi očuvala svoj položaj.
U zaključku, Jelena Trivić poručuje da vlast nema ni moralni ni politički kredibilitet da predlaže bilo kakav novi Ustav, jer nije sposobna da implementira ni postojeće zakone, niti da se ponaša odgovorno prema narodu i institucijama. U svemu ovome vidi se jasan stav opozicije: neprihvatanje politizacije pravnih normi i odbacivanje manipulativnih pokušaja da se Ustav koristi kao sredstvo za unutrašnje i spoljnopolitičko nadmudrivanje.
