Reakcija Jelene Trivić, predsjednice političke organizacije Narodni front, na današnje obraćanje Milorada Dodika u Narodnoj skupštini Republike Srpske bila je izuzetno oštra i direktna. U kontekstu 30. godišnjice početka sprovođenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Dodikovo izlaganje izazvalo je lavinu komentara, a Trivićeva se posebno istakla svojim kritičkim stavom.
Prema njenim riječima, Dodik je u ovom govoru pokazao nivo popustljivosti koji dosad nije viđen. Istakla je da je dojučerašnji lider tvrdih stavova sada došao u situaciju da se ponižava pred političkim oponentima, pa čak i pred međunarodnim partnerima s kojima je prethodno vodio političke bitke. Ovakav zaokret Jelena Trivić vidi kao znak slabosti i političkog kraja.
Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je RTRS – entitetski javni servis – objavio čitav Dodikov govor na engleskom jeziku. Trivićeva smatra da se time želi olakšati pristup govoru međunarodnim akterima, što ona vidi kao pokušaj da Dodik ponudi sve što ima samo da bi se održao na vlasti. Prema njenom mišljenju, to je dokaz da je “dogorjelo do nokata” i da je Dodik svjestan svoje političke slabosti.
Jedna rečenica iz Dodikovog govora posebno je zaparala uši opozicionim političarima: “Nisam ja meta, narod je meta.” Trivićeva je ovaj stav ocijenila kao krajnje manipulativan. Prema njenim riječima, Dodik se ne identifikuje s narodom već ga koristi kao štit, pokušavajući time izbjeći odgovornost za političke i društvene posljedice svojih odluka.
U ovom kontekstu, Trivićeva je istakla nekoliko ključnih tačaka:
-
Dodik se više ne poistovjećuje s narodom, već ga koristi kao alat za političku zaštitu;
-
Narod je, prema njenom stavu, odavno shvatio pravu prirodu njegove politike;
-
Pokušaj da se odgovornost prebaci na kolektiv umjesto da se prizna lični politički neuspjeh ocijenila je kao nepošten i opasan.
Takođe, Jelena Trivić je osudila način na koji je Dodik, kako kaže, “rasipnički” ponudio prirodne resurse Republike Srpske potencijalnim partnerima. Prema njenim riječima, takav pristup je neprihvatljiv, jer ti resursi pripadaju narodu, a ne pojedincima na vlasti. U tom svjetlu, istakla je da:
-
Prirodni resursi Republike Srpske nisu lična imovina nijednog političara;
-
Nijedan pojedinac nema pravo da o njima odlučuje bez volje naroda;
-
Svaki pokušaj trgovine resursima radi očuvanja političkog položaja predstavlja čin neodgovornosti.
Ona je dodatno podvukla da se više ne radi o običnoj političkoj propagandi, već o direktnom pozivu Dodiku da se povuče sa političke scene. “Idi – spasi sebe i Republiku Srpsku”, poručila je jasno i bez uvijanja. Time je pokazala stav da je za dobrobit cijele zajednice potrebno da se dođe do političke promjene na vrhu.
Trivićeva je i kroz detalje pokušala da oslika ozbiljnost trenutne situacije. Naglasila je da nikada ranije RTRS nije objavljivao govore domaćih političara na engleskom jeziku, što vidi kao indikator značajnog političkog zaokreta i moguće međunarodne igre u pozadini.
Na kraju, Jelena Trivić naglašava da konačnu ocjenu političkog djelovanja Milorada Dodika mora dati narod. Smatra da je upravo narod – kao vrhovni suveren – taj koji ima odgovornost i pravo da odluči ko će ih predstavljati i na koji način. U svom obraćanju ona ne ostavlja mnogo prostora za sumnju: uvjerena je da je trenutna vlast izgubila legitimitet i da su građani toga svjesni.
Njena izjava, premda oštra, predstavlja sve jasniji znak da se politička klima u Republici Srpskoj mijenja. Kritike upućene Miloradu Dodiku više ne dolaze samo iz tradicionalnih opozicionih redova, već i iz sve većeg dijela javnosti koji je, kako Trivićeva tvrdi, “pročitao njegove manevre”. Ako se trend nastavi, moguće je da ćemo u bliskoj budućnosti svjedočiti značajnim političkim promjenama, pri čemu će ključno pitanje ostati: hoće li narod, kao što Trivićeva predviđa, povući konačni potez koji će označiti kraj jedne duge političke ere?
U svjetlu sve žešćih političkih tenzija i sve otvorenijih kritika, postaje jasno da se politička dinamika unutar Republike Srpske nalazi na prekretnici. Nastupi poput onog Jelene Trivić ne samo da odražavaju duboko nezadovoljstvo opozicije, već i ukazuju na rastuće nepovjerenje građana prema onima koji su dugo bili na vlasti. Ako trenutni lideri ne prepoznaju znakove vremena i ne otvore prostor za odgovornu i transparentnu tranziciju vlasti, mogli bi se suočiti s daljom političkom izolacijom, kako unutar entiteta, tako i na međunarodnoj sceni. U narednim mjesecima biće ključno pratiti da li će se retorika pretvoriti u konkretne političke pomake i hoće li glas naroda, na koji se toliko pozivaju i vlast i opozicija, zaista biti presudan faktor u oblikovanju budućnosti Republike Srpske.
