Dodik ponovo insistira na “specijalnim vezama” sa Srbijom, dok iz Sarajeva stižu zahtjevi za međunarodnu reakciju
Predsjednik SNSD-a i bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovo je istakao da, prema njegovom uvjerenju, veza između Republike Srpske i Srbije predstavlja jedan od najvažnijih političkih stubova u regiji, te da te veze, kako je rekao, ne mogu biti prekinute niti ugrožene bilo kakvom inicijativom koja dolazi iz Sarajeva.
Dodik je ovom prilikom ponovio dugogodišnji politički narativ svoje stranke, naglašavajući da su odnosi Banjaluke i Beograda “najspecijalniji” i da imaju posebno mjesto u političkom i identitetskom smislu za srpski narod s obje strane Drine.
Njegova izjava uslijedila je nakon što je grupa od 14 zastupnika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine uputila inicijativu na više od osam stotina adresa širom Evrope, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva. Cilj tog dopisa je, prema navodima zastupnika, hitno preispitivanje i privremena suspenzija Sporazuma o uspostavljanju specijalnih i paralelnih odnosa između Republike Srbije i bh. entiteta Republika Srpska.
Potpisnici inicijative tvrde da se taj sporazum u praksi koristi kao politički alat koji, kako navode, ugrožava suverenitet Bosne i Hercegovine, njenu političku neovisnost i autoritet državnih institucija.
Ovaj potez dodatno je otvorio staro političko pitanje o tome gdje prestaje legitimna saradnja između Srbije i Republike Srpske, a gdje počinje miješanje u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Sporazum o specijalnim i paralelnim odnosima formalno proizlazi iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i predstavlja dio ustavnog uređenja zemlje, ali ga kritičari godinama osporavaju tvrdeći da je često korišten za jačanje političkog utjecaja jednog entiteta na račun državnog nivoa.
Upravo zbog toga, inicijativa zastupnika iz Federacije BiH naišla je na snažne reakcije iz SNSD-a i vlasti u Republici Srpskoj.
Dodik je, komentarišući tu inicijativu, poručio da takvi potezi neće dovesti do slabljenja veza sa Srbijom, nego naprotiv – do njihovog dodatnog učvršćivanja. U njegovom tumačenju, svaka akcija koja dolazi iz Sarajeva i koja pokušava osporiti odnos između Republike Srpske i Srbije samo produbljuje političke razlike i potiče još snažnije povezivanje srpskih institucija i političkih predstavnika.
Dodik već godinama koristi sličnu retoriku, predstavljajući Srbiju kao prirodnog političkog, kulturnog i nacionalnog partnera Republike Srpske, dok inicijative iz glavnog grada BiH prikazuje kao pokušaj centralizacije države.
Govoreći o izjavama ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića, Dodik je otišao i korak dalje, iznoseći niz oštrih i uvredljivih političkih ocjena. U svom obraćanju poručio je da Bosna i Hercegovina, po njegovom mišljenju, ne bi mogla funkcionisati “da postoji pravda”, a zatim je dodao kako je sve što postoji u današnjoj BiH, kako smatra, rezultat djelovanja “mešetara iz inostranstva”.
Takve izjave nastavak su dugogodišnjeg sukoba između Dodika i političara iz probosanskog bloka, posebno kada je riječ o ulozi državnih institucija, vanjskoj politici i pitanju suvereniteta.
U istoj poruci Dodik je kritikovao i cijeli politički sistem države, tvrdeći da u Bosni i Hercegovini ne bi bilo ni ministara ni, kako se izrazio, “šereta i karikatura” da je sistem drugačije postavljen. Ovakva retorika uklapa se u njegovu dugogodišnju strategiju javnog nastupa, u kojoj često dovodi u pitanje funkcionalnost državnog uređenja BiH i otvoreno osporava snagu zajedničkih institucija.
Za njegove političke protivnike, takve izjave predstavljaju direktan udar na ustavni poredak, dok ih njegovi simpatizeri tumače kao odbranu entitetskih nadležnosti i prava srpskog naroda.
Posebno je odjeknuo i Dodikov poziv srpskom narodu da, kako je rekao, ne izgovara puni naziv Bosne i Hercegovine, nego da koristi skraćeni izraz “BH”. Prema njegovim riječima, ni sama formulacija “BiH” ne treba da se koristi kao naziv države, jer on smatra da Bosna i Hercegovina “nije država”.
Ovakve poruke imaju snažan politički i simbolički značaj, jer se ne odnose samo na jezik, nego i na pitanje identiteta, legitimiteta i prihvatanja državnosti Bosne i Hercegovine unutar dijela političkog spektra u Republici Srpskoj.
Politička pozadina sporova između Sarajeva, Banjaluke i Beograda
Da bi se razumio širi kontekst ove polemike, važno je podsjetiti da su odnosi između Srbije i Republike Srpske još od potpisivanja Dejtonskog sporazuma predmet stalnih političkih rasprava. Sporazum o specijalnim i paralelnim odnosima omogućava institucionalnu saradnju u oblastima obrazovanja, kulture, ekonomije i drugih segmenata, ali je tokom godina postao i simbol šireg političkog sukoba oko toga koliko jedan entitet može samostalno djelovati u međunarodnim i regionalnim okvirima.
Za jedne, to je ustavno pravo i izraz posebnih veza srpskog naroda; za druge, mehanizam kojim se podriva državnost BiH.
U takvim okolnostima, svaki javni istup Milorada Dodika ili njegovih političkih protivnika brzo prerasta u širu institucionalnu i diplomatsku raspravu. Inicijativa upućena na međunarodne adrese pokazuje da dio političkih predstavnika u BiH više ne želi ograničiti spor oko specijalnih veza samo na domaću scenu, nego ga pokušava internacionalizirati.
Time se, s jedne strane, nastoji skrenuti pažnja partnera iz inostranstva na, kako tvrde, štetne posljedice takvih aranžmana, dok se, s druge strane, izaziva snažan otpor srpskih političkih struktura koje u tome vide pritisak na Republiku Srpsku.
Reakcije koje prate ovakve izjave pokazuju da politička klima u Bosni i Hercegovini ostaje izrazito napeta, a teme vezane za suverenitet, nadležnosti i međunarodne odnose i dalje su među najosjetljivijima u javnom prostoru. Dok jedni insistiraju da država mora imati jedinstven i neupitan međunarodni subjektivitet, drugi naglašavaju ustavna prava entiteta i veze sa susjednom Srbijom.
U tom sudaru politika, simbolika često postaje važnija od konkretnih institucija, a retorika se pretvara u sredstvo mobilizacije biračkog tijela.
Bez obzira na različita tumačenja, jasno je da će tema specijalnih veza između Republike Srpske i Srbije, kao i odnos prema državnosti Bosne i Hercegovine, ostati jedna od centralnih tačaka političkih sukoba u narednom periodu. Dodikove poruke, kao i inicijativa zastupnika iz Federacije BiH, pokazuju da borba za interpretaciju ustavnog poretka nije samo pravno pitanje, nego i duboko političko i identitetsko pitanje koje oblikuje svakodnevni javni govor u zemlji.
Upravo zbog toga, svaka nova izjava ili diplomatski potez brzo dobija širi značaj i postaje dio mnogo veće priče o budućnosti Bosne i Hercegovine.
